Odsustvo žanra
OPTIMISTI, Srbija 2006. U omnibusu Paskaljevićevih, oca i sina, nalaze se prevaranti i prevareni, protuve i lakoverni, propali i upropašćeni; vlašću zaštićeni nasilnici i, od njih potrpele, sitne duše.
OPTIMISTI, Srbija 2006. U omnibusu Paskaljevićevih, oca i sina, nalaze se prevaranti i prevareni, protuve i lakoverni, propali i upropašćeni; vlašću zaštićeni nasilnici i, od njih potrpele, sitne duše.
Sedam i po je film o sedam smrtnih grehova u sedam priča sa epilogom. Film o gnevu, zavisti, razvratu, lenjosti…. dakle o tradicionalno i univerzalno negativnim ljudskim osobinama. Ali, u ovom vremenu i ovde.
SEDAM I PO, Srbija, 2006. Prema već nepodeljenom mišljenju film Sedam i po predstavljao je najprijatnije iznenađenje u domaćoj kinematografiji u godini koja je za nama.
Povod za ovu priču je činjenica da filmske festivale i dalje može da pokreće ko kada hoće, gde hoće, kako hoće, i da svemu tome daje nacionalni karakter.
O rada, utrošku sredstava i organizaciji posla u Filmskom centru Srbije krajnje je vreme da neko ozbiljno povede računa.
Reči našeg istaknutog kolege i glavnog urednika negdašnjeg “Filmografa” Predraga Golubovića (1935-1994), izgovorene na otvaranju izložbe Vlastimira Gavrika, doajena naše filmske scenografije, prikazuju kontinuiranu i intenzivnu aktivnost za četiri decenije posvećene umetnosti pokretnih slika.