Stvarnost uprkos stvarnosti
SEDAM I PO, Srbija, 2006. Prema već nepodeljenom mišljenju film Sedam i po predstavljao je najprijatnije iznenađenje u domaćoj kinematografiji u godini koja je za nama.
SEDAM I PO, Srbija, 2006. Prema već nepodeljenom mišljenju film Sedam i po predstavljao je najprijatnije iznenađenje u domaćoj kinematografiji u godini koja je za nama.
Povod za ovu priču je činjenica da filmske festivale i dalje može da pokreće ko kada hoće, gde hoće, kako hoće, i da svemu tome daje nacionalni karakter.
O rada, utrošku sredstava i organizaciji posla u Filmskom centru Srbije krajnje je vreme da neko ozbiljno povede računa.
Reči našeg istaknutog kolege i glavnog urednika negdašnjeg “Filmografa” Predraga Golubovića (1935-1994), izgovorene na otvaranju izložbe Vlastimira Gavrika, doajena naše filmske scenografije, prikazuju kontinuiranu i intenzivnu aktivnost za četiri decenije posvećene umetnosti pokretnih slika.
Premijera filma Boris Godunov na FEST-u 1990. godine označava ujedno i četrdeset godina stvaralačkog rada scenografa Vlastimira Gavrika. Takođe, simbolično odslikava dugogodišnja Gavrikova umetnička nastojanja i tendencije, njegovu osnovnu poetiku i pristup problemima filmske scenografije.
U jeku štrajka beogradskih bioskopa praćenog zaglušujućom tišinom javnog govora o razlozima propadanja našeg najvećeg prikazivača, Beograd filma, ministar za kulturu Republike Srbije, gospodin Dragan Kojadinović, govoreći na jednoj konferenciji za štampu o perspektivama srpskog filma u ovoj, 2007. godini, upotrebio je sintagmu „srpska filmska industrija“.