Novi Filmograf

PORTAL ZA BOLJU KINEMATOGRAFIJU

Film na Kosovu posle Drugog svetskog rata

Posle 1945. godine prvi dokumentarni film na Kosovu i o Kosovu Prve svetlosti (1949), u produkciji „Avala film“ iz Beograda, režirao je beogradski filmski reditelj Živorad (Žika) Mitrović, sa snimiteljom Mihajlom Popovićem.

U filmu je prikazana saradnja Srba i Albanaca na elektrifikaciji Kosova. Isti reditelj je za UFUS iz Beograda snimio i prvi dugometražni ratni igrani film Ešalon doktora M. (1955), čija se radnja odigrava na kosovskom području u vreme Drugog svetskog rata. Snimatelj je bio Mihajlo Popović, montažer Vanja Bjenjaš, a u jednoj od uloga prvi put se u igranom filmu pojavio jedan Albanac s Kosova – Abdurahman Šalja. Sličnim motivima se Ž. Mitrović bavio i u filmovima Kapetan Leši (1960) i Obračun (1962), u kojima je uloga glavnog lika, Albanca, bila poverena popularnom srpskom glumcu Aleksandru Gavriću, dok je muziku komponovao kompozitor sa Kosova Redžo Mulić.

Filmska kuća „Slavija film“ iz Beograda snimila je 1959. poludokumentarni film Kosovski rudari (scenario i režija Miloš Stefanović, kamera Nikola Majdak), u kome se prvi i jedini put na filmu na Kosovu pojavljuje poznati glumac Bekim Fehmiu, u ulozi albanskog rudara koji se zaljubljuje u jednu Srpkinju, čobanicu, koju je igrala tada nastavnica fiskulture Rada Šalja. Na inicijativu glumca Abdurahmana Šalje, „Slavija film“ je 5. maja 1961. osnovala poslovnicu u Prištini. Poslovnica, kojom je rukovodio A. Šalja, već u avgustu te godine prerasla je u „Umetnički studio“, koja se ubrzo ugasio zbog zakonskog zahteva da mora da ima samostalni žiro-račun. Pre gašenja bilo je započeto snimanje dokumentarnog filma o izgradnji termoelektrane u Obiliću Kosovsko crno zlato (1963), koji su počeli da režiraju Miloš Stefanović i Abdurahman Šalja, a dovršili reditelj Sava Popović i montažer Marko Babac. Projekat je finansirao „Kombinat kosovskih lignita“, koji se zajedno sa „Avala filmom“ pominje kao producent filma.

U Prištini je 11. decembra 1960. osnovan Kulturno-propagandni Centar Autonomne Kosovsko-Metohiske Oblasti (kasnije Kulturno-propagadni centar SAP Kosovo), čiji je zadatak bio da sprovodi kinofikaciju na tom području, da organizuje proizvodnju filmova, da vrši dubliranje na albanski, da osposobljava kadrove za rukovanje tehničkim sredstvima, da organizuje putujuće bioskope sa 16 mm kinoprojektorima, a i da distribuira filmove na 16 mm. Centar je 1966. snimio svoj prvi dokumentarni film Ekselencije (radni naslov: Kad bi sva deca sveta), po scenariju pisca i pozorišnog reditelja iz Prištine Slobodana Popića i u režiji filmskog reditelja iz Beograda Zdravka Velimirovića. To je poetska reportaža o dečjem klubu OUN u Prištini u kojem svaka zemlja ima svog „ambasadora“. Film je pobudio veliko interesovanje u svetu. U okviru programa UNICEF-a prikazan je u preko 100 zemalja. Dodeljena mu je i nagrada CIDALC-a za zbližavanje dece sveta. Bio je vrlo zapažen i u Oberhauzenu, Moskvi, Teheranu i dr. Na predlog reditelja, na špicu tog filma stavljen je logo „Kosmet film prikazuje“.

Centar je proizveo još šest dokumentarnih filmova, među kojima Skenderbeg (1968) Zdravka Velimirovića, Legenda o Stefanu Dečanskom (1969) Dejana Kosanovića i Jedno rađanje (1969) Ekrema Krueziua, o Pokrajinskom pozorištu u Prištini, što je bilo prvo delo jednog domaćeg stvaraoca sa Kosova. Takođe je učestvovao u snimanju dva koprodukciona dugometražna igrana filma. Sa FRZ iz Beograda realizovan je prvi igrani film na albanskom jeziku u Jugoslaviji Vuk sa Prokletija (1968), po scenariju Murteza Peze i Abdurahman Šalje, a u režiji beogradskog filmskog reditelja Mikija Stamenkovića. Muziku je komponovao kosovski kompozitor Redžo Mulić, scenografiju je kreirao Vlatko Gilić. Glavne uloge su igrali Ljuba Tadić i Abdurahman Šalja. (glas Ljube Tadića je na albanski nahsinhronizovao glumac Šaban Gaši. ). Film je prodat u preko četrdeset zemalja. S Filmskim studijom iz Titograda (Podgorice) sarađivao je snimanju Lelejske gore, po istoimenom romanu Mihajla Lalića, u režiji Zdravka Velimirovića. Scenografiju je radio akademski slikar Đeloš Đokaj, rodom iz Crne Gore. (Film je prodat u dvadesetpet zemalja. ) Centar je dublirao na albanski jezik igrane filmove Kapetan Leši, Kozara i Bitka na Neretvi, zatim dokumentarni U srcu Kosmeta, Milenka Štrbca, kao i svojih 6 dokumentarnih filmova. Uvezao 1969. albansko-sovjetski igrani film Skenderbeg reditelja Sergeja Jutkjeviča, koji je izazvao političke kontraverze zbog aluzija na vreme Kominforma.

Filmska aktivnost Centra prestala je 1970, pošto je 1969. osnovano preduzeće „Kosova film“,za čijeg direktora je postavljen Abdurahman Šalja. Novoosnovana filmska kuća otpočela je svoju aktivnost koprodukcijama: sa „Filmom danas“ iz Beograda u realizaciji umetnički neuspelog filma Rekvijem (1970), reditelja Časlava Damjanovića, a sa „Filmskim novostima“, takođe iz Beograda, filma Prva ljubav (1970) reditelja Zorana Čalića, koji je 1971. bio jedan od najgledanijih filmova u Jugoslaviji (glavne uloge su igrali Faruk Begoli i Vesna Malohodžić, a scenografiju je kreirao Nuredin Ljodža), i Moja luda glava (1971), reditelja Vuka Vuča (glavne uloge Bata Živojinović, Dunja Lango, Abdurahman Šalja i Pavle Vuisić). Samostalno snima dokumentarni film Kondori (1970), u režiji Zorana Čalića. Sa FRZ iz Beograda sarađuje na snimanju dokumentarnog filma Umir krvi (1971), reditelja Zdravka Velimirovića, o mirenju zavađenih brđanskih albanskih porodica u Crnoj Gori (nagrađen je „Zlatnom medaljom“ za dokumentarni film na Festivalu kratkometražnog i dokumentarnog filma u Beogradu).

Prvi samostalni dugometražni film Kako umreti /Si te vdiset/ (1972), režirao je beogradski filmski reditelj Miomir (Miki) Stamenković, po scenariju koji je on pisao zajedno sa piscem Branimirom Šćepanovićem (u filmu su igrali Mira Stupica, Faruk Begoli, Abdurahman Šalja, Istref Begoli, Dževat Ćoraj i dr. ). Film govori o sudbini dvojice ratnih drugova u Drugom svetskom ratu. Naredni igrani filmovi bili su takođe koprodukcije: Bombaši (1973), sa „Avala filmom“ i „Zastava filmom“, Crveni udar (1974), sa „Avala filmom“, oba u režiji Predraga Golubovića, i Derviš i smrt (1974), Zdravka Velimirovića, sa grupom filmskih kuća.

Abdurahman Šalja je smenjen 1975. sa dužnosti direktora, jer aktuelnom političkom rukovodstvu na Kosovu nije bilo po volji što je u filmu Crveni udar antifašistički otpor na Kosovu predstavljen u komičnom žanru. Za novog direktora „Kosova filma“ izabran je književnik Azem Škrelji. Dokumentarni film o jednoj velikoj tzv. porodičnoj zadruzi 117 (1978), koji je režirao Besim Sahatčiu, a snimio Afrim Spahiu, obojica diplomirani studenti sa zagrebačke Akademije za kazalište, film i televiziju, osvojio je 1978. godine „Gran Pri“ na Festivalu dokumentarnog filma u Beogradu. Dugometražni ratni igrani film o kosovskim partizanima Kad proleće kasni (1979), rađen prema istoimenom ratnom dnevniku narodnog heroja i visokog kosovskog fukcionera Fadilja Hodže, a po scenariju braće Azema i Imera Škrelji trebalo je da režira poznati srpski filmski reditelj Živojin Pavlović, ali je na intervenciju iz Beograda, zbog njegove političke nepodobnosti, režija poverena najpre filmskom glumcu Bekimu Fehmiu, koji se povukao, a zatim Ekremu Krueziuu. Direktor fotografije bio je poznati srpski snimatelj Milorad Jakšić-Fanđo, a ime Živojina Pavlovića figuriralo je kao konsultanta na snimanju. Glavne uloge su tumačili Hadi Šehu, Faruk Begoli, Abdurahman Šalja, Enver Petrovci i Dževat Ćoraj. U isto vreme, u saradnji s Televizijom Priština, „Kosova film“je realizovala igrani film u žanru društvene drame po prethodno snimljenoj TV seriju Vetar i hrast (1979), rađenoj prema istoimenom romanu književnika i političara Sinana Hasanija. U filmu i seriji, pored Abdurahmana Šalje i Faruka Begolija, nastupila je plejada albanskih glumaca sa Kosova i iz Makedonije. Režirao je Besim Sahatčiu, snimio Rudolf Sopi, a montirao Dime Grbevski, montažer iz Skoplja. Za scenario ovog filma Petrit Imami je dobio Zlatnu arenu na Filmskom festivalu u Puli 1979. godine. Konsultant na snimanju bio je beogradski scenarista Arsen Diklić.

Zatim su usledili filmovi: psihološka drama Beli tragovi (1980), reditelj Ekrem Kryeziu, u glavnim ulogama: Avni Hasani, Hadi Šehu, Drita Krasnići, Čun Lajči i dr, dečji film Zec s pet nogu (1982, reditelj Ismailj Imeri, scenario Rifat Kukaj, snimatelj Afrim Spahiu, u glavnim ulogama Abdurahman Šalja, Dževat Ćoraj i Istref Begoli), Proka (1985, reditelj Isa Ćosja, scenario Ećrem Baša, scenografija Agim Čaderbaša, u glavnim ulogama Dževat Ćoraj i Andrijana Videnović -reditelj je dobio nagradu na Festivalu mladih u Kanu 1991), Čovek od zemlje (1984, reditelj Agim Sopi, scenario Agim Sopi i Fadilj Hisaj, montaža Agron Vulja, scenografija Nuredin Ljodža, u glavnim ulogama Abdurahman Šalja i Teuta Rahmani, Izlet (1986, reditelj Emin Halili, po scenariju Atde Gaši, u glavnim ulogama Avduš Hasani i Suzana Mančić), Čuvari magle (1988, reditelj Isa Ćosja, scenario Fadil Hisaj, po motivima romanu Redžepa Ćosje) , koji je pobudio pažnju inostrane kritike.

Jedan broj filmskih umetnika na Kosovu, većinom albanske nacionalnosti, diplomirao je u Beogradu na Akademiju za pozorište, film, radio i TV, odnosno, Fakultet dramskih umetnosti, glumu: Bekim Fehmiu, Faruk Begoli, Dževat Ćoraj, Enver Petrovci i dr. , dramaturgiju: Ekrem Krueziu, Petrit Imami i dr. , filmsku režiju: Isa Ćosja, Emin Haljilji, Seljami Taraku, koji je za svoj kratki studentski igrani film Slučaj Bogoljuba Savkovića livca, u produkciji „Ineks-filma“, dobio 1981. glavnu nagradu u Oberhauzenu i Veliku zlatnu medalju u Beogradu, filmsku organizaciju: Ćemajl Sokolji koji je 1983. magistrirao na temi „Razvoj kinematografije na Kosovu“.

Na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i TV diplomirali su na otseku režije Besim Sahatčiu, Agim Sopi, Ismailj Imeri, na odseku kamere Afrim Spahiu i Menduh Nuši, na odseku montaže Agron Vula. Na Akademiji u Sarajevu teatrologiju je diplomirao Fadilj Hisaj, a na Akademiji u Ljubljani režiju Atde Gaši.

Na Kosovu je 1975. bilo 42 bioskopa, posle čega je zbog loših i neuglednih bioskopskih sala a i zbog uticaja televizije počeo da opada njihov broj (već 1982. na 34). Filmska kuća „Kosova film“ se ugasila u aprilu 1993. godine. Tada je njen fond filmova preuzela Televizija Priština, koja je tada delovala u okviru Radio-televizije Srbije.

 

Rubrika: Vesti
Tag:
  • Facebook
  • Google+
  • LinkedIn
  • MySpace
  • Orkut
  • Twitter
  • Digg
  • YouTube
  • Delicious