Novi Filmograf

PORTAL ZA BOLJU KINEMATOGRAFIJU

Daleko od mudrosti

CRNI GRUJA I KAMEN MUDROSTI, Srbija 2007.

Vrlo je nezahvalno pisati bilo kakav ozbiljan tekst o filmu Crni Gruja i kamen mudrosti – rekli bismo možda preuranjeno već posle prvih odgledanih kadrova ovog ostvarenja, koje je u nastupajućoj “poplavi” domaćih filmova, prvo stiglo do bioskopskih dvorana u ovoj kalendarskoj godini. Jer, osnovna namera producenata filma bila je samo da zabavi populaciju i privuče istu onu publiku koja je, doduše u promenljivom broju, dve sezone pratila dogodovštine imaginarnog junaka iz prošlosti na malim ekranima. I kada jedno tako koncipirano naizgled nepretenciozno ostvarenje teškom mukom stigne do potencijalnog gledališta, onda se iznova postavljaju brojna  pitanja, usled kojih, čak i ovakva filmska komedija, prestaje da bude smešna.

Televizijski serijal Crni Gruja zaista je od starta bio ambiciozan projekat, kojeg je publika isprva teško prihvatala, da bi potom stekao brojne fanove i kultni status. Promena autorske ekipe između dve sezone nije značajno uticala na njenu gledanost. Neobična kombinacija tradicionalnog i modernog, realnog i apsurdnog, pažljivo protkana “slepstik” humorom i brojnim šalama na račun srpskog mentaliteta, savremenih trendova, megalomanije i narodnih verovanja i zabluda, smeštena u dramaturški klasični televizijski “sitkom”, učinila je ovaj serijal, i pored svih brojnih mana, jednim od najambiciznijih pa – u poređenju sa brojnim drugim domaćim serijama – verovatno i jednim od najzanimljivijih produkta poslednjih godina.

“Selidba” na velika platna bila je sasvim logičan događaj. Povratak publike u bioskope moguć je samo igranjem na sigurnu kartu i nuđenjem jednog veselog spektakla, što je Crni Gruja zaista i mogao da bude. Dodatna “mudra” odluka autora filma bila je u daljem brendiranju, odnosno kalemljenju “kamena mudrosti” u sam naslov filma, što je zapravo prepoznatljiv podnaslov jedne epizode iz serijala o dečaku čarobnjaku, gde praktično i prestaje svaka sličnost između ova dva dela. Kamen mudrosti u našoj verziji pada sa neba pravo u Srbiju, u kojoj se dešavaju unutrašnji sukobi i previranja, dok turska imperija priprema vojni odgovor na ustanak Srba. Prema verovanju lokalne vračare, neko sa neba je poželeo da pruži Srbima malo više mudrosti, te im je poslao kamen o koji samo treba udariti glavom tri puta i mudrost dolazi sama. Vožd Karađorđe odlučuje da ne eksperimentiše sam, već da pošalje svog rođaka Gruju, koji će naravno iskoristiti situaciju kako bi i sam profitirao…

Iako nije teško iz ovakvog sinopsisa zamisliti farsični film, prvi problem sa kojim se nesrećni Gruja ovog puta suočio zapravo je elementarna filmska (ne)pismenost, bez obzira na to što je ovo mogla i trebalo da bude premisa za narednu sezonu televizijskog serijala, a što će verovatno i biti! Naracija filma do te mere je opterećena brojnim elipsama, sporednim radnjama i nejasnim asocijacijama, da žanr filmske komedije to nikako nije mogao da podnese. Povremeni britki dijalozi iz serije ovde su u potpunosti zamenjeni “masnim” psovkama i vulgarnostima koje su, valjda, mogle da nas zasmeju, a crnohumorni elementi na račun savremene srpske političko-estradne scene zaista ne prelaze najniži nivo. U tako opterećenom filmu, gotovo nijedan lik ne dobija dovoljno mesta za razradu, pa čak i tako briljantan glumac kakav je Nenad Jezdić ne uspeva od naslovne uloge da napravi više od skice. Jedino Dragan Jovanović i Dušanka Stojanović uspevaju da zaista nasmeju i skrenu pažnju na svoje likove, ali opet više zahvaljujući stilizaciji kostimima i šminkom, koji im u tome bezrezervno pomažu. Komercijalni film naravno podrazumeva i angažovanje poznatih glumaca, ali kada su mnogi likovi tako besmisleno bespotrebni jednoj filmskoj priči, onda takvim epizodama ne mogu pomoći ni iskusni Dragan Nikolić, Voja Brajović ili Dragan Bjelogrlić, a da i ne govorimo o sveprisutnoj pojavi Bogoljuba Mitića poznatijeg kao Đoša ili svepopularnom Ognjenu Amidžiću.

I onda, kada se u mraku bioskopske dvorane susretnete sa samo nekim od tek ovlaš navedenih problema aktuelnog filma Crni Gruja i kamen mudrosti, spas tražite u onom zraku svetlosti koji dolazi iz spoljnjeg sveta, u koji biste tako rado pobegli, pitajući se usput gde zapravo nestade onaj kamen iz naslova filma, tokom njegovog snimanja. Ali pitanje je da li bi ta ili bilo koja druga “magična” formula pomogla autoru da napravi kvalitetniji film. Doduše, nije sve tako crno kao što izgleda kada je filmski Gruja u pitanju. Istorija trećerazrednih komedija zauzima posebno, veliko poglavlje u srpskoj kinematografiji, i ovo delo će bez sumnje naći svoje mesto. Koga još zanima estetika filma ili, ne daj Bože, filmske komedije?! Novi komercijalni srpski film je u gradu, a želja njegovih autora je da sa njim samo napune bioskope, i ništa drugo. Ta činjenica opet nas iznova vraća na verovatno krucijalni problem naše prave svakodnevice –  koje bioskope?

 

Tag:
  • Facebook
  • Google+
  • LinkedIn
  • MySpace
  • Orkut
  • Twitter
  • Digg
  • YouTube
  • Delicious