Posle devedestih godina prošlog veka, opšte državne, društvene i ekonomske devastacije, srpski film i kinematografija su u novi vek ušli sa sledećim statističkim pokazateljima: u Srbiji je 2000. godine bilo proizvedeno 10 dugometražnih igranih filmova.
Aleksandar Petrović – Biti u svome vremenu
Šta govore ljudi, ko sam ja?
(Marko, 8:28;)
(Marko, 8:28;)
Radoš Novaković – Između logike razuma i logike srca
Možemo videti da se u filmskom delu Radoša Novakovića mogu naći začeci svih ostalih, kasnijih strujanja u srpskom, odnosno jugoslovenskom filmu. Drugim rečima, još u trenutku svoga rađanja, pedesetih godina prošlog veka, noviji srpski film je zacrtao i svoju celokupnu buduću istoriju.
Zaobiđena suština
Iznenada, početkom godine, u januaru 2010., Ministarstvo kulture Republike Srbije najavilo je donošenje Zakona o kinematografiji po ubrzanoj proceduri. Obnarodovan je njegov Nacrt i za tu prigodu organizovana javna rasprava u prostorijama Filmskog centra Srbije uz prisustvo samog ministra kulture, Nebojše Bradića, državnog sekretara Nadice Momirov, kao i članova radne grupe pri ministarstvu koja je radila na izradi Nacrta kolege reditelja Gorana Markovića i Gorana Paskaljevića i aktuelnog predsednika Upravnog odbora FCSa kolege glumca Mikija Manojlovića.
Objedinjeni u vremenu
Jedino preko poruka Kosovskog mita danas i možemo da razumemo „nerazumne“ reči junakinje filma Voz, upućene sinu dok ovaj marta meseca 1999. godine odlazi u rat, u susret i neizvesnost novog Kosovskog stradanja: Budi dobar, sine, i slušaj!
Kosmet – tragovi na filmu
Godine 1998., aprila meseca, održana je i Prištini smotra nagrađenih filmova sa tek minulog Festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu.