Novi Filmograf

PORTAL ZA BOLJU KINEMATOGRAFIJU

U znaku srpskog, lužičkosrpskog i rumunskog filma

Vodeći festival specijalizovan za filmove kinematografija istočne i jugoistočne Evrope bio je za nas ove godine zanimljiv iz više razloga.

U konkurenciji je prikazan film Olega Novkovića Sutra ujutro, reditelj Srdan Golubović bio je predsednik žirija za kratki igrani film, najzad, specijalni program festivala bio je posvećen filmovima Lužičkih Srba ili filmovima o njima.

Na kraju, imali smo razloga da budemo izrazito zadovoljni jer je film Sutra ujutro (vidi prošli broj “Novog Filmografa”) dobio tri nagrade: Gran pri festivala, nagradu međunarodne kritike FIPRESCI i nagradu grada Kotbusa za unapređenje distribucije kvalitetnog filma. Dakle, lep uspeh jednog od najboljih srpskih filmova u 2006. godini. Tim pre što je konkurencija u Kotbusu bila prilično jaka.

Od deset igranih filmova posebno interesovanje vladalo je za dva rumunska filma: 12:08 Istočno od Bukurešta Korneliju Porumbojua i Papir će biti plav Radua Monteanua, pre svega zbog toga što je prvi došao u Kotbus sa već osvojenom prestižnom kanskom nagradom «Zlatna kamera» za najbolji debitantski film. Oba filma na ubedljiv, originalan  i autentičan način govore o danima rumunske revolucije 1989. godine, o nekim osobenim i karakterističnim sudbinama i emocijama tog vremena i to iz vizure običnih ljudi koji su učestvovali u tim događajima. Bukurešt je originalniji u formi i zanimljiviji u rašomonski postavljenim interpretacijama onoga što se dogodilo tog 22. decembra 1989. godine. Originalan naslov  filma je «Da li je bila ili ne?». Misli se na revoluciju. Film je u Korbusu dobio nagradu za kolektivnu glumačku igru dok je Papir dobio nagradu za režiju. Ta dva filma doprinela su da zaokružimo i upotpunimo sliku o savremenom rumunskom filmu. Naime, festival je u jednom od specijalnih programa, koji je nazvan «Novi rumunski film», pored dva pomenuta iz konkurencije, prikazao šest igranih i nekoliko dokumentarnih i kratkih filmova snimljenih u poslednjih pet godina. Pre 2000. godine, rumunska kinematografija bila je u velikoj krizi i u kreativnom i u produkcionom smislu. Na značajnijim festivalima, pojavljivali su se, sporadično, jedino filmovi Lučijana Pintilijea, koji su uglavnom bili snimljeni u inostranoj produkciji. Nagoveštaj da bi nešto moglo da se promeni doneo je 1998. godine film Voz života, francusko-rumunska koprodukcija (sa francuske strane producent je bio naš Čedomir Kolar) koju je režirao «francuski đak» Radu Mihaileanu. Medjutim, svežu kreativnu energiju i pravu promenu doneli su tek nekoliko godina kasnije mladi reditelji, diplomci sa Bukureštanske filmske škole. Ključni film koji je definitivno potvrdio oživljavanje kinematogtafije bio je 2005. godine Smrt gospodina Lazareskua, film Kristiana Puiuja (nagrada za najbolji film u kanskom «Izvesnom pogledu»). Danas, rumunski film ima vodeću poziciju među kinematografijama u regionu.

Posebno zanimljiva, ne samo za nas nego i za strane novinare, bila je retrospektiva filmova Lužičkih Srba. Bila je to jedinstvena prilika da se vide filmovi koje su snimili pripadnici ove etničke manjine u Nemačkoj ili pak filmovi o njima.  Ovim programom festival je dao svoj doprinos obeležavanju 850 godina od osnivanja grada Kotbusa, jer su Polabski Srbi su bili prvi koji su se nastanili u ovom delu današnje Nemačke. Ta slovenska plemena nastanjivala  su u ove delove Evrope, sve do Berlina. Neki, poput Poljaka, ostali su u srednjoj Evropi, dok su se Srbi su se spuštali prema jugoistoku Evrope. Jedan deo Srba, prema istorijskim tumačenjima, ostao je u Donjoj Lužici  (Niederlausitz), u  predelu Kotbusa (nem. Cottbus, luž.srp. Chosebyz. = “hoće bit”). Ti ljudi sačuvali su svoju osobenu kulturu, jezik, običaje i većina prikazanih, uglavnom dokumentarnih filmova, bavi se upravo tim temama. Prvi film u kojem se pojavljuju Lužički Srbi snimljen je upravo u Donjoj Lužici, u Šprevaldu 1913. godine:  film Čudna ptica. Ljubavna tragedija u Šprevaldu, režirao je jedan od najboljih reditelja nemog perioda, Danac Urban Gad sa Astom Nilsen u glavnoj ulozi. Ona dolazi u Šprevsku šumu i zaljubljuje se u jednog mladog Srbina. Ovaj  zanimljivi film prikazan je na otvaranju Kotbuskog festivala.

Gotovo svi prikazani filmovi u ovoj retrospektivi su dokumentarci koje su u različitim periodima snimili amateri ili profesionalci, filmovi koji prikazuju običaje, kulturu i tradicionalnu umetnost Lužičkih Srba. Možda najzanimljiviji i najautentičniji su oni snimljeni posle 1925. godine, za vreme Vajmarske republike: Uskrs u Vendlandu, Nepoznati Vendland  kao i prizori lužičkosrpskih proslava i običaja koje su 1930. u Ratiboru snimili Herbert Černa iz Donje Lužice i Vladimir Zmeškal iz Praga. Nacistička Nemačka, obustavila je proizvodnju filmova o etničkim zajednicama, posebno onim slovenskog porekla. Posle Drugog svetskog rata, DEFA je za potrebe filmskih žurnala, po neki put pravila reportaže o Lužičkim Srbima (Otvaranje Srpske kuće, Venčanje Jana i Lenke). Pedesetih i šezdesetih gidina prošlog veka, vredne pažnje dokumentarne materijale snimio je lužičkosrpski fotograf i filmski hroničar Kurt Hajna (u okviru udruženja «Domowina»). U tom periodu, on je sa Janom Hempelom snimio prvi lužičkosrpski animirani lutka film  Vuk i lisica. Jedini igrani film koji je snimljen prema scenariju koji je napisao neki Lužički Srbin bio je film Godina ima 52 nedelje koji je 1953. u DEFA Babelsberg studijima snimio nemački reditelj Rihard Groshop. Bila je to adaptacija novele Jurija Brežana, koja je kasnije postavljana i na scenama istočnonemačkih pozorišta. 1972. smimljen je veoma zanimljiv dokumentarni film Struga – portret regije, filmu u čiju su realizaciju, u autorskom i u producentskom smislu, bili uključeni Lužički Srbi, koji se bavio njihovim aktuelnim problemima i koji je bio programiran za međunarodne festivale. Režirao je Konrad Herman, a film je prikazan na festivalima u Berlinu, Oberhauzenu, Moskvi, Njujorku i Minhenu. 1991. godine, posle ujedinjenja dve Nemačke, osnovan je Sorabia Film Studio, koji se u proteklih petnaest godina bavio, pre svega, produkcijom tv emisija i dokumentarnih filmova o aktuelnom životu Lužičkih Srba za potrebe lokalnih TV stanica. Tek poslednjih godina, kažu, stasava generacija mladih od kojih se može očekivati da osmisle i snime prvi dugometražni igrani film ove etničke manjine u Nemačkoj.

 

Rubrika: Vesti
Tag:
  • Facebook
  • Google+
  • LinkedIn
  • MySpace
  • Orkut
  • Twitter
  • Digg
  • YouTube
  • Delicious