Novi Filmograf

PORTAL ZA BOLJU KINEMATOGRAFIJU

Filmska priča o topovima

Prvi balkanski rat (1912-1913) bio je posebno interesantan svim kompanijama koje su se bavile proizvodnjom filmova, naročito evropskim, s obzirom je to bio prvi rat koji je izbio u Evropi posle  28. decembra 1895, datuma koji je prihvaćen kao dan kada se rodio film.

Na osnovu literature i činjenica koje sam utvrdio tokom višegodišnjih istraživanja filmske građe iz ovog perioda, samo francusko preduzeće “Braća Pate” (Pathe Freres) imalo je na Balkanu tokom Prvog balkanskog rata osam filmskih snimatelja. Kadrovi snimljeni u Skadru i njegovoj okolini navode na zaključak da su u Skadru boravila dva snimatelja ove firme. A s obzirom da se na filmovima o kojima je reč vide Turci samo kao zarobljenici, dok su crnogorske trupe pod oružjem, pretpostavljam da su kadrovi iz Skadra snimljeni u periodu od 23. aprila do 5. maja 1913, dok je grad bio pod crnogorskom vlašću.

Materijal koji su snimili reporteri “Braće Pate” grupisan je, pored ostalog, u dva nema dokumentarna filma koji se čuvaju u Filmskom arhivu Jugoslovenske kinoteke u Beogradu. Jedan ima francuske, a drugi nemačke međunatpise. Ja ću se zadržati samo na jednom detalju.

Naime, u ovom drugom filmu se nalazi za istoričare jedan posebno zanimljiv kadar: u njemu vidimo srpskog artiljerijskog oficira na crnogorskom bojištu. Prema natpisu koji najavljuje kadar to je kapetan Ljubišić. On osmatra kroz artiljerijski durbin. Iza njega vidimo cev topa kalibra 75mm. U napadu na Skadar učestvovao je i srpski Primorski korpus, sastavljen od jedinica Drinske divizije I i II poziva i Šumadijsko-arbanaski odred iz Drača. Zato pri identifikaciji ovog kadra prva je  pomisao bila da je kapetan Ljubišić pripadao nekoj od jedinica Primorskog odreda. Ali u tu pretpostavku nije se uklapalo to što su topovi u kadru nemačke proizvodnje (Krupp), a znamo da je Srpska vojska tada imala francuske topove. Trebalo je i dalje tragati za izvornim podacima. Dokumenti u Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu razjasnili su ovu nelogičnost. Jednim telegramom, koji se nalazi u arhivskoj građi, Topolovnica iz Kragujevca izveštava Vrhovnu komandu Srpske vojske da su topovi koji su zaplenjeni kod Jedrena spremni za transport. Sačuvan je i izveštaj o maršruti od Skoplja do Rijeke Crnojevića kojom su prošli topovi, a taj izveštaj je potpisao artiljeriski kapetan Ljubišić, vođa transporta. Znači, baterija kojom je komandovao kapetan Ljubišić bila je naoružana topovima zarobljenim od Turaka kod Jedrena – a to su bili topovi nemačke proizvodnje. Precizno određivanje datuma kada je kadar snimljen nije moguće, jer ne raspolažemo sa dovoljno tačnih podataka. Kako je navedeni izveštaj datiran 17/30. januara 1913, kadar je sigurno snimljen posle tog datuma, najverovatnije krajem aprila ili početkom maja iste godine, tokom boravka Crnogorske vojske u Skadru. Takođe, na osnovu raspoloživih podataka, ne znamo ni da li je baterija kapetana Ljubišića bila deo srpskog Primorskog odreda ili je bila pridodata crnogorskim trupama bez formalne veze sa navedenim odredom.

Ovaj jedan jedini kadar kapetana Ljubišića imao je posebnu važnost za tadašnjeg evropskog gledaoca, jer je prikazao srpskog artiljerijskog oficira na bojištu kod Skadra, uz druge kadrove Crnogorske vojske. To je svakako potvrđivalo zajedništvo  Srba i Crnogoraca u borbi protiv viševekovnog zavojevača. Znalo se, takođe, da su Srbi bili izuzetno dobro obučeni artiljerci, cenjeni zbog efikasnosti artiljerije i preciznosti vatre. Imajući u svom sastavu topove manjeg kalibra ova Ljubišićeva “nevidljiva” baterija (tako piše na međunatpisu) tukla je turske položaje, a ne sam grad Skadar. Gledajući ovaj kadar stičemo utisak da kapetan Ljubišić ne pozira, iako je  sigurno znao da ga snimaju. Ovakvo kapetanovo zanemarivanje filmske kamere navodi nas na pomisao da je on već ranije imao kontakte sa kamerom i da je znao kako se pred njom treba ponašati. U kadru ga vidimo kako pažljivo određuje koordinate vatre.

Samo jedan kadar koji istoričaru pruža zanimljive podatke i ukazuje na puteve daljih istraživanja, odnosno proveravanja onoga što je kamera zapisala, te ukrštanja tih vizuelnih saznanja sa drugim podacima. Samo jedan zapažen, izdvojen i obrađen kadar svakako je, u ovom slučaju, važan dokaz da film može biti relevantan istorijskih izvor i da ga treba ravnopravno tretirati sa ostalim pisanim istorijskim izvorima.

 

  • Facebook
  • Google+
  • LinkedIn
  • MySpace
  • Orkut
  • Twitter
  • Digg
  • YouTube
  • Delicious