Novi Filmograf

PORTAL ZA BOLJU KINEMATOGRAFIJU

Balkanima 09 – Ono što te ne ubije učini te jačim

Per aspera ad astra, hod po mukama šestog festivala animiranog filma, održanog od 6. do 10. oktobra 2009. godine, u Domu kulture Studentski grad u Beogradu, kako navodi profesor Nikola Majdak, osnivač i umetnički direktor festivala, počeo je već završetkom prethodnog festivala i udaranjem u niz prepreka, stvorenih političkim nerazumevanjem, ali i mračnim silama.

No, uprkos svemu, jer na filmu pravda uglavnom pobeđuje, festival je održan i to u punom sjaju, sa brojnim viđenim gostima, međunarodnim žirijem, pratećim programima, radionicama, druženjem i, po principu ono što te ne ubije učini te jačim, izašao je prekaljen i spreman za niz sve većih, sve bogatijih nastavaka.

Žiriranje takvog festivala, na kome u nekoliko dana odgledate ogroman broj filmova (227 prikazanih filmova, od toga 77 u glavnom takmičarskom programu, 96 u studentskom i 54 u panorami evropskog filma) bilo je vrlo naporno, zahtevalo koncentraciju, pažnju, ponekad i gledanje istog filma nekoliko puta, da bi se proverila mišljenja. Ovoga puta sam i ja obogatila svoja znanja o animaciji, sarađujući sa Prit Pernom iz Estonije, eminentnim i iskusnim animatorom, kao i sa mladim Veljkom Popovićem iz Hrvatske, prošlogodišnjim laureatom Balkanime.

Prvog takmičarskog dana nizali su se filmovi vrlo različitog senzibiliteta, prilično ujednačenog kvaliteta, od kojih pominjem Malban autorke Elodi Boudec, iz Francuske, The Dreamer, ukrajinski, Jurija Grzneviča, Patience of Memory, španski film Vuka Jevremovića, dat u divnim slikama, ali prilično nerazumljivo ispričan, kao i, uvek duhoviti, Rudijev leksikon Nedeljka Dragića, nadrealno, kroz ponavljanja jedne iste dosadne radnje prostiranja veša ispričanu filmom Mama, mađarskog autora Geze Tota, savršeno animirani, italijanski film MUTO, kao i likovno lepu animaciju Zorana Žugića u filmu PASHALINA.

Drugog dana već smo blago zabrinuti što ima veliki broj dobrih i kvalitetnih filmova, kao što su Silence, proslavljenog doajena animacije Borivoja Dovnikovića, prelepo likovno uobličena The Azure Soul Julije Gromskaje iz Italije, Fantastična odiseja doktora Zodijaka Matije Pisačića iz Hrvatske, čarobni Urs, nemačkog autora Morica Majerhofera, dečjim crtežom duhovito ispričana nova bajka o Lajki, u filmu A Stray Cosmonaut Marije Milanović Lazarevski, već viđeni na brojnim festivalima, duhoviti Log Jam, mađarski film Alekseja Aleksejeva, a naša diskusija se vodila oko toga kako da uspostavimo preciznije kriterijume za nagrade, s obzirom na to da su u takmičarskom programu zastupljeni i animirani video spotovi, kao što je Buđav lebac, našeg Alekse Gajića, delovi serijala (Rudijev leksikon, Log Jam, itd.), kao i dečji namenski filmovi. No, i pored toliko dobrih filmova, još nismo videli onaj koji će se nedvosmisleno izdići iznad drugih i odneti Grand Pri festivala…

S takvim raspoloženjem osvanuo je i treći takmičarski dan. Krenuo je mlako, od mađarskih narodnih bajki, preko duhovitih crtica, predugog, ali vrlo zahtevnog i dobro urađenog Fantoma bioskopa, holandskog autora Erika Van Šaika, gde se puno toga htelo i puno toga započelo, nekoliko manje zanimljivih filmova, ali i vrlo uspešnog, izuzetnog Mei Ling filma, francuskih autora Stefani Lanzak i Fransoa Leroja. Konstatovali smo da su tehnike zaista izuzetno kreativne i raznolike, od kompjuterske animacije, 2D, 3D, crteža na staklu, plastelina ,kolaža, lutka tehnike, piksilacije, crteža na papiru, fleš animacije, rotoskopije, ali da dominira 2D kompjuterska animacija, da su autori najrazličitijih nivoa iskustava, obrazovanja i estetskih pravaca, ali da našeg pobednika još uvek nema.

Pomalo sa zebnjom dočekasmo osvit poslednjeg takmičarskog dana. Dramaturgija dugometražnog igranog akcionog trilera, vođena u izuzetnom filmu Fard, francuskih autora Davida Alapontea i Luisa Brisena, gde se meša animacija i realni svet, vrlo nas je ohrabrila, a onda je krenuo niz sjajnih filmova: eksperimentalni FoRMAT, hrvatskog autora Darka Bakliže, vesele Skice Krunoslava Jovića, melanholični makedonski lutka film Unutra Ivana Ivanovskog, špansko-baskijski neobični, razigrani Hezurbelcak, obični grob, nežni, poetski 3D, slovenački film Cikorija i kafa Dušana Kastelica, predivni, ljupki, čisti Čardak Jelene Bešir, apsolutno najduhovitiji film, u najboljoj tradiciji britanskog humora, Kolekcija Filipa Vornera, komični, topli holandski film Raznolikost Relofa Van den Berga, gde svet nije pozornica, već cirkus u kome žongliramo od rođenja do smrti i onda, konačno, poslednji film koji smo pogledali, sve nas je ostavio bez daha. Pun pogodak! Dobili smo pobednika… austrijski film Ulaz u raj za 3.20 evra, mlade i, na našu radost, na festivalu prisutne umetnice Edit Štauber, ostavio nas je setne i vrlo dirnute… sjajno vođena priča o tome šta je za nas, građane hektičkih i depersonalizovanih gradova, raj u koji ulazimo za samo 3.20 evra. Gradski bazeni, gde mobilni zvone u kabinama i niko se ne javlja na njih, debeli plivaju, sunčaju se, stari gledaju vremešne žene, muve zuje oko hrane, mravi nose mrvice, a spasioci, uz sendvič, na temperaturi od 31 stepen gledaju plivače. A rediteljski postupak, briljantni kadrovi, talentovano ružni crtež, doslednost u estetici, sve nas je film očarao svojim osećajem za detalj, za atmosferu, za pravi ugao gledanja…

No, naš posao je tek počinjao…, vraćali smo se na početne beleške, diskutovali, vagali, ocenjivali domete, proveravali pravila i propozicije festivala i nagrada i, na moju veliku radost, odlučili da Trofej festivala za najbolji film jugoistočne Evrope ode našoj darovitoj Jeleni Bešir, za film Čardak – jer je uspela da sačuva duh deteta, uvede hrabrost i lepotu jednostavne linije i razigra montažni postupak od početka do kraja. Čist, lep, poetski film. Diplomu za najbolji film do 5 minuta dodelili smo filmu Azurna duša autora Julije Gromskaje, iz Italije, jer je koristila izvanredan kolorit, na sasvim poetski način je oživela različite slikarske tehnike i pokazala visok profesionalni nivo izrade filma.

Još jedan od mojih favorita dobio je diplomu za najbolji film od 5 do 30 minuta – Mei Ling Stefani Lanzak i Fransoa Leroja – za dobro pogođenu atmosferu u vođenju bizarne priče, sjajan dizajn slike i precizan dizajn tona. Film je takav da ga puštate danonoćno i oplemenjujete njime prostor u kome ste… volela bih pojedine kadrove filma da gledam trajno negde na zidu u svojoj sobi….

Trebalo je, dalje, da utvrdimo ko se od animatora može podičiti diplomom za najbolju režiju. Posle duge diskusije, odlučili smo da nagradimo film Krokodil Kaspara Jancisa, iz Estonije, jer je zaista vešto koristio filmski jezik, kao i modernu dramaturgiju u kreiranju jednog animiranog filma.

Special Mention  diplome jednoglasno su otišle: za najbolju animaciju – filmu Herzurbelcak, običan grob Iziben Onedera, Španija – za jaku ekspresivnost i izvanredno transponovan crtež mastilom u praznom prostoru, za humor – filmu Raznolikost Roelof van den Berga, Holandija – za svež i duhovit pristup večnoj temi života i smrti, Diploma za najbolji vizuelni dizajn otišla je filmu – Strpljenje, uspomene Vuka Jevremovića iz Španije – za poetski pristup kolažu dokumentarnog i slikanog materijala u igri boja, poteza četkicom i slobodnih asocijacija. Možda nas je sva četiri dana zbunjivala i plašila diploma za ekologiju, a onda se pojavio onaj duhoviti, sjajni britanski film o đubretarima – Kolekcija Filipa Vornera i rešio sve naše dileme, diplomu smo mu sa zadovoljstvom dali – za pozitivan i duhovit pogled na pitanje odnosa svakodnevnog života i ekologije. Preostale dve diploma ASIFE Srbija, potpuno zasluženo, otišle su u ruke Dušana Kastelica, za film Cikorija i kafa, kao i bugarskoj autorki Velisavi Gospodinovoj, za prilično mračan, morbidan, ali efektan, film Svetionik.

Dok smo mi pratili, s vrlo zainteresovanom i dobronamernom publikom, zvanični program, Studentski žiri koji je zasedao u sastavu Olga Pern (Estonija), Olivera Rašinac (Srbija) i Gordana Vitomirov (Srbija), i takođe je imao pune ruke posla. U zoru poslednjeg dana, doneli su sledeće odluke: TROFEJ FESTIVALA ZA NAJBOLJU ŠKOLU otišao je Moholj-Nađ Univerzitetu umetnosti i dizajna, u Mađarsku, jer su prikazali impresivan profesionalan nivo studentskih filmova, suptilnu kombinaciju klasičnih i kompjuterskih tehnika i konstantno dobar kvalitet animacije i umetničkih izbora. Od toliko škola i studenata, koji su na festival došli s likovnih kao i filmskih Akademija, nagradu ZA NAJBOLJI STUDENTSKI FILM podelila su dva filma potpuno različitog umetničkog izraza:

Zimska sonata Iv Gutjara iz Švajcarske, jer kroz muzičku formu i koreografiju zemlje, neba i vatre, budi u gledaocu bliskost sa životom prirode i film Poslednji slon Anti Laksoa iz Finske, zbog izvanredne priče, naracije i elemenata filmskog jezika i naravno, pre svega zbog odlične glume poslednjeg slona. SPECIJALNE NAGRADE PO IZBORU ŽIRIJA otišle su filmovima:

Sećanje, domaće autorke Sanje Savić, jer je s malim sredstvima dočarala duboke emocije prošlosti i Tesa ima mrlju na haljini Erana Flaksa iz Izraela, zbog pobede čovečnosti koja fiziologiju čini smešnom… Posebna nagrada dodeljena na festivalu, mimo dva žirija, bila je SPECIJALNA NAGRADA ZOPTIK PRIZE, našeg proslavljenog oskarovca Zorana Perišića, i s ponosom su je dobili autori filma Ibi , Anais Iber i Viktor De Las Eras iz Francuske, jer su pokazali pravu prirodu animiranog filma u davanju života otpadu čineći ga lepim, kao i naš Srđan Radaković za film Stakleni zid, jer je našao u priči interesantnu primenu specijalnih efekata.

I kada su nagrade, uz gromko odobravanje publike, dodeljene, a dobitnici ispunili binu radošću, uzajamnim čestitkama, uz duhovitu šerpu u kojoj se mnogo toga kuvalo i pozdravljeni govorom najmlađahnijeg među nama Nikole Majdaka, bilo mi je žao što je došao kraj festivalu… Nisu stari Grci bili naivni kada su izmislili festival, kao praznovanje duha, prilika da se bar četiri dana od jutra do mraka živi u paralelnom svetu ideja, kreacije, promisli i humora. Brojim mesece i dane do sledeće Balkanime!

  • Facebook
  • Google+
  • LinkedIn
  • MySpace
  • Orkut
  • Twitter
  • Digg
  • YouTube
  • Delicious