Gotovo svaki oblik stvaralačkog, kritičkog i intelektualnog promišljanja srpskog filma nestao je kao “kolateralna šteta” katastrofalne tranzicije u kojoj se našlo celo naše društvo i njegova kultura. Sada se nalazimo u stanju potpune duhovne obamrlosti, zatiranja i anabioze, rečju u srcu tame iz koje se ne nazire izlaz, što je vidljivo i iz rezultata umetničke prakse, tj. srpskog umetničkog filma u celini. Otvori
Predrag Todorović: Srpski avangardni pisci o filmu
(Božidar Zečević. Srpska avangarda i film 1920 – 1932. Udruženje filmskih umetnika Srbije, Beograd, 2013, 390 str.)
Odluka žirija kritike Srpskog ogranka Fipresci
Žiri kritike Srpskog ogranka Fipresci, koji je pratio domaći takmičarski program na Beogradskom festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma 2015. g, u sastavu:
Srpska avangarda i film 1920-1932.
Rezime knjige autora Božidara Zečevića koja je upravo izašla iz štampe u izdanju Udruženja filmskih umetnika Srbije
Jedna domaća filmska stogodišnjica
U vremenu koje ne haje za stogodišnjice možemo ipak da se pohvalimo nečim što nemaju mnogo poznatije kulture. Ovoga puta radi se o filmskoj baštini: o prvom kadru kamere u vožnji u istoriji srpskog, a jednom od nastarijih takvih pokušaja u istoriji svetskog filma.
Božidar Zečević: Pravoslavlje i savremeni film III
Kinematograf i sabornost