Radilo je 152 bioskopa u kojima je održano 64.348 predstava, od kojih 6.188 domaćeg filma i 58.160 inostranog. Ove filmove je gledalo ukupno 3.545.000 gledalaca, od kojih domaći film 725.000, a inostrani, uglavnom američki, 2.820.000. Što se tiče posete, domaći film je proporcijalno bio u prednosti.
Gledalo ga je u proseku 118 gledalaca po projekciji, a strani 48. Sve prema podacima Saveznog zavoda za statistiku tada još uvek postojeće SRJ. U narednih nekoliko godina došlo je do porasta interesovanja za domaći film pa je 2005. godine njega gledalo čak 955.000 gledalaca, na 13.672 predstave, a strani svega 1.144.000, na 49.831 predstave. Međutim, posle te godine dolazi do naglog i drastičnog opadanja broja filmskih gledalaca, posebno domaćeg filma, iako možemo da kažemo da je za to vreme njegova proizvodnja relativno zadovoljavajuća, 15-20 filmova godišnje. Tako 2010. godine domaći film gleda svega 178.117 gledalaca, na 4.505 održanih projekcija, a strani 1.767.875, na 58.944 projekcija. Uz to sada je domaći film gledalo 39,5 gledalaca po predstavi, a strani 30. I sve to u samo 67 bioskopa koji su te godine vrteli filmove. Sve prema podacima Statističkog godišnjaka Srbije. Zanimljivo je napomenuti da do ovakvog rapidnog pada gledanosti domaćeg filma, ali i stranog, dolazi u vreme promašene privatizacije najvećeg srpskog prikazivača, Beograd filma (2006.), kasnijeg propadanja i zatvaranja svih njegovih bioskopa, kao i osnivanja Filmskog centra Srbije (2005.), nosećeg stuba domaćeg kinematografskog sistema, bar je tako bilo zamišljeno i planirano da bude.
U poslednje dve godini dolazi do relativnog oporavka i povećanja broja bioskopskih posetilaca, pa domaći film beleži u 2011. godini 669.121 gledalaca, na 10.481 održanih projekcija (u proseku 64 gledalaca po predstavi), a strani 1.776.734, na 65.041 projekcija (u proseku 27 po predstavi). U 2012. sledi opet oseka, od ukupno 2.369.879 gledalaca, 463.315 je domaćeg filma, a 1. 906.564 stranog.
Odmah treba naglasiti da je u ove dve godine do porasta gledanosti domaćeg filma u odnosu na 2010. došlo samo zahvaljujući pojavi tri filma izuzetno velike gledanosti, Montevideo (preko 500 hiljada gledalaca), Parada (preko 300 hiljada) i Šešir profesora Vujića (preko 200 hiljada). Inače 2011. godine u Srbiji je bilo proizvedeno 17 dugometražnih igranih filmova, a u 2012. za jedan više, 18. Treba dodati da se sve ovo vreme čitav kinematografski život u Srbiji odvijao u ambijentu odsustva novog Zakona o kinematografiji, koji je donet tek krajem 2011. godine, a u čijoj primeni je već na samom početku došlo do teškoća pa se već nagoveštava i njegova izmena.
Na osnovu prikazanog mogli bismo da zaključimo da ni u prvoj dekadi novog veka nije prevaziđena očevidna kriza domaćeg kinematografskog sistema, pre svega njegove organizacione strukture i materijalnog stanja, ali i kriza vrednosti, pri čemu, treba istaći, da se to naročito odnosi na propast bioskopske mreže. Poređenja radi u Srbiji je 1990. godine radilo 370 bioskopa (u zemljama Evropske unije sa približno istim brojem stanovnika, 1996. godine, u Belgiji 442, Austriji 421, Grčkoj 340, Portugalu 323 bioskopa).
(Izvod iz izveštaja Nacionalnom savetu za kulturu o stanju u srpskoj kinematografiji). Pripremio Žarko Dragojević.