U prostorijama Filmskog centra Srbije okupilo se toga dana najviše ljudi do sada. Skup je pobudio veliko interesovanje kako samih filmskih radnika tako i medija, posebno štampanih. Rasprava je bez obzira na mnoge izrečene kritičke primedbe na predloženi Nacrt zakona protekla u korektnom i kolegijalnom tonu. Zaključeno je da se sve primedbe i u pisanoj formi dostave na adresu Filmskog centra Srbije ili samog Ministarstva i da će one konstruktivne (tako je pisalo na sajtu FCSa) biti usvojene i ugrađene u novu, prečišćenu verziju Nacrta.
To je veoma brzo i učinjeno. Nova, prečišćena verzija Nacrta zakona o kinematografiji je pred nama i on će kao takav, verovatno, ove godine uspeti da uće u skupštinsku proceduru.
Udruženje filmskih umetnika Srbije, preko svoje radne grupe za praćenje zakonske legislative u oblasti kinematografije, aktivno je učestvovalo u ovoj raspravi i na veoma prilježan i skrupulozan način iznelo svoje primedbe na ponuđeni Nacrt i predložilo dodatna rešenja. Nažalost, ono glavno za šta se Udruženje zalagalo nije usvojeno, završilo je u košu nekonstruktivnih i deplasiranih predloga.
A glavno je bilo sledeće: Unutrašnja organizacija Filmskog centra Srbije. Zbog toga što je po mišljenju radne grupe i sadašnjih upravnih organa Udruženja filmskih umetnika Srbije, Filmskih centar Srbije noseći stub i vodeći subjekat našeg kinematografskog organizma i ako on ne bude uređen kako valja neće to biti ni kinematografski sistem u celini. Dobijeno je objašnjenje da ono za šta se Udruženje zalaže i šta predlaže nije Zakonska materija, već materija koja se uređuje podzakonskim aktima, odnosno statutom Filmskog centra Srbije. Koliko je to tačno, ne znamo. Ali da bi se šire članstvo Udruženja zajedno sa zainteresovanom javnošću obavestilo o rešenjima za koje se UFUS zalaže navodimo ovde izvode iz Ufusovog dokumenta – Primedbe na Nacrt zakona o kinemotografiji – upućenog na adresu Filmskog centra Srbije i Ministarstav kulture, u sklopu javne rasprave.
Poštovane kolege,
(…) Smatramo da jedan od osnovnih zadataka Zakona o kinematografiji da do detalja razradi i definiše (propiše i uredi) organizacionu strukturu Filmskog centra Srbije. Mišljenja smo da to ne može da bude materija nikakvih podzakonskih akata, Pravilnika ili Statuta, nego Zakona.
( …) Očevidno da je središnja tema reforme domaćeg kinematografskog sistema osnivanje i rad Filmskog centra Srbije. Od unutrašnje organizacije, inteligencije i demokratičnosti ove ustanove kulture zavisiće, u mnogome, i da li će svi kreativni potencijali naše kolektivne filmske pameti u budućnosti moći da se izraze i razviju (…) Filmski centar Srbije – onako kako je prvobitno zamišljen i trenutno organizovan ( i kao takav pušten u rad ) – od početka nije bio u stanju da obavlja stručne poslove predviđene Članom 10. i 11. ovog Nacrta. Ostavljajući po strani Nadzorni odbor, jedini organi Centra, koje i ovaj Nacrt predviđa su Upravni odbor i direktor. Imajući u vidu da su to organi sa prevashodno upravljačko-operativnim zadacima u vođenju ustanove, postavlja se pitanje ko će to, koje službe Centra, koji činovnički aparat, da obavlja tako kompleksne stručne i kreativne poslove predviđene Članom 10. i 11. ovog Nacrta.
(…) Filmski centar Srbije ne može da bude organizam sa glavom (Upravni odbor) i vratom (Direktor), ali bez tela i udova, kako je predviđeno Nacrtom. Kao takav on je sakat, nefunkcionalan i nemoćan da odgovori zadacima koji se postavljaju pred njega. Otuda je potrebno Filmski centar Srbije dograditi, dovesti do granica njegove pune funkcionalnosti i delatne operativnosti, samim tim i kreativnosti (…) Stoga predlažemo sledeće: da se Filmski centar Srbije zaista uredi onako kako se uređuje jedna ozbiljna ustanova kulture, sa ozbiljnim namerama i visoko postavljenim kulturnim idealom. Bez toga Centar će ostati ustanova malih kreativnih mogućnosti, ali zato sa ogromnim korupcionaškim potencijalom (…) Naš predlog se ogleda u sledećem ( naglašavamo da sve što se nalazi u ovome predlogu temelji se i u saglasju je sa Zakonom o kulturi, koji ovu materiju razmatra i propisuje):
Kinematografski sistem Srbije
– Ministar kulture
– Nacionalni savet za kinematografiju (ili samo – Savet za kinematografiju) – Ekspertski organ koji bi imenovao Ministar kulture, uz saglasnost Vlade, a koji bi se bavio verifikacijom svih Programa iz oblasti kinematografije i svim drugim strateški važnim pitanjima iz oblasti kinematografske prakse. Savet za kinematografiju bio bio savetodavni organ kako Ministra tako i Upravnog odbora FCSa. Savet za kinematografiju sastojao bi se od eminentnih stručnjaka za film, ali i stručnjaka iz drugih, srodnih kulturnih oblasti. Savet bi se imenovao na tri ili četiri godine.
– Filmski centar Srbije
Unutrašnja organizacija
– Upravni odbor
– Direktor
– Ekspertski organi – Umetnički direktor za igrani film
– Umetnički direktor za dokumentarni film
– Umetnički direktor za animirani film
– Ekspert – producent
– Programski direktor za izdavačku delatnost
– Programski direktor za međunarodnu saradnju
– Stručne službe – Dokumentacioni centar
– Finansijska služba
( …) Dakle ekspertski organi bili bi duša kreativnih aktivnosti Centra (…) Primera radi, Umetničke direktore bi imenovao Upravni odbor Centra. Mandat umetničkih direktora trajao bi najviše dve godine, sa mogućnošću njihovog produžavanja, i oni (umetnički direktori) bili bi angažovani preko ugovora o delu (…) Posao umetničkih direktora bio bi da programski i kreativno pripremaju konkurse za odabir projekata za finansiranje ili sufinansiranje. Da direktoru Centra predlažu članove konkursne komisije, a ovaj Upravnom odboru. Da učestvuju u radu konkursnih komisija, prečešljavaju njihove odluke i prosleđuju ih na odobrenje direktoru, odnosno Upravnom odboru. Da u ime Centra prate realizaciju finansiranih i sufinansiranih projekata sve do njihovog konačnog uobličavanja, završne verzije filma. Da im se to pravo garantuje još u ugovoru sklopljenom između Centra i dobitnika sredstava. Da obavljaju i druge poslove planirane Programom Centra. Da snose odgovornost za umetničke promašaje, i, naravno, skupljaju lovorike za filmske uspehe (…) Itd.
To je dakle ono zašta se radna grupa Udruženja filmskih umetnika zalagala i zalaže. Novi, prečišćeni Nacrt zakona o kinematografiji, koji će verovatno kao takav i biti usvojen, ambiciozan je u nameri da obezbedi priliv što više novca u srpsku kinematografiju, ali je zaobišao da propiše najbitnije – unutrašnju organizaciju Filmskog centra Srbije od čijeg će potonjeg rada zavisiti pravilna, savesna, inteligentna i svrsishodna raspodela i upotreba dobijenih sredstava. Iz nama nerazumljivih razloga to je ostavljeno nekom drugom da učini, kroz neka druga akta, manje obavezujuća, i ne zna se kada. Bilo kako da bude, od novih zakonskih rešenja neće se imati puno vajde, ako ne bude i onih koji će Zakon sprovoditi u delo, a to je pre svega Filmski centar Srbije, otuda i tolika važnost za njegovom kvalitetnom organizovanošću, bez improvizacija, uzurpacija, kusih, privremenih i voluntarističkih rešenja.