Poduhvat vredan hvale bio je ponovno objavljivanje jedne od najvažnijih knjiga o filmu u XX veku, zbirke ogleda i kritika francuskog filmskog kritičara Andrea Bazena, koga je naš profesor i teoretičar filma Dušan Stojanović smatrao «ocem moderne teorije filma». Stojanović je kao urednik čuvene edicije «Umetnost ekrana» beogradskog Instituta za film ovo četvorotomno delo objavio još 1967. u malom tiražu i ono je ubrzo rasprodato, pa je niz naraštaja srpskih sineasta ostao uskraćen za oštrouman i originalan pogled na celokupan moderni film, od holivudskih majstora, preko italijanskog neorealizma do francuskog novog talasa. Bazen je bio i duhovni otac francuskog novog talasa, preteča ali i kritičar tzv. politike autora koju su zastupali autori i kritičari okupljeni oko čuvenog časopisa «Cahiers du cinema». «Bazen svoja teorijska razmišljanja najčešće nije saopštavao u posebnim teorijskim radovima, već je njima prožimao kritike i oglede podstaknute pojedinačnim filmskim ostvarenjima: njegova briljantna esejistika nahadhnuta je koherentnim teorijskim stavom» pisao je Stojanović. «U kritici ze zastupao elitizam, pa čak i snobizam;: njegovo je mišljenje da «spiritualistička kritika» ne treba da nepodredno vaspitava publiku, već da nastoji da poboljša kvalitet proizvodnje, što samo po sebi mora da podigne kulturni nivo gledalaca».