Novi Filmograf

PORTAL ZA BOLJU KINEMATOGRAFIJU

Proplamsaji talenta

LJUBAV I DRUGI ZLOČINI, Srbija-Nemačka-Austrija-Slovenija, 2008.

Da će se ove godine nešto razmrdati u prilično učmalom stanju srpske kinematografije, stanju koje je opasno pretilo da pređe u hronično, dokazao je nezapamćeni interes domaće javnosti za debitantska ostvarenja dva mlada reditelja: Čarlston za Ognjenku Uroša Stojanovića i Ljubav i drugi zločini Stefana Arsenijevića. Očekivanje je bilo utoliko snažnije zbog mnogobrojnih nagrada kojima je Arsenijević do sada bivao ovenčan, za svoje kratkometražne radove. Njegov prvi celovečernji film, uprkos svoj naklonosti za pojavu novog talentovanog i perspektivnog autora, ipak ne možemo okarakterisati kao uspešan. Priča smeštena u depresivnom okruženju novobeogradskih blokova prati poslednji dan u Beogradu jedne žene u kasnim tridesetim, pre njenog neočekivanog ali konačnog odlaska iz zemlje, što na nivou ideje ili scenarija ne izgleda loše, ali je izuzetno slabo rediteljski transponovano u filmski jezik. Iako je na raspolaganju imao za naše uslove doista respektabilnu filmsku ekipu, Arsenijević nije uspeo da razvije svoje likove, za većinu njih nedostaje bilo kakva dublja motivacija za njihove postupke, odnosi među njima su vrlo površni i neubedljivi, te povrh svega, iako mu je deklarisana namera da film pored ostalog predstavlja i svojevrstan omaž Novom Beogradu, ni u tome nije ostavio bitno povoljniji utisak, naročito ako ga poredimo sa odličnom posvetom starom Beogradu u filmu Jug, jugoistok Milutina Petrovića.

Ako bismo pokušali da ocenu filma najsažetije svedemo na jednu reč, ona bi verovatno glasila: nedovršenost. Karakteri žive svoje sudbine daleko od pravog, ispunjenog života, ali i istinske, bolne tragedije, kriminalci su sitnog kalibra i prilično neuspešni u svom „poslu“, međutim i za sve ostale aktere važi ista situacija. Utisak je da je to više plod početničkog neiskustva nego promišljene rediteljske odluke. Kako na primer objasniti dubinu odnosa između Milutina i Anice, Anice i Stanislava, Stanislava i njegove majke ili događaj koji zaista pokreće u Anici odluku da sve ostavi za sobom i zauvek ode? Pravi vrhunac neuverljivosti ove priče dolazi u sceni posete Stanislava Milutinovoj majci, a kulminira u završnim kadrovima na nivou potrebe dobrodošle, ali motivacijski apsolutno nezasnovane i potpuno neubedljive scene ubistva Stanislava od strane mladog lokalnog kriminalca. Željena ljubavna priča Stanislava i Anice je isto tako nedorađena, kao i odveć naivni prikazi kriminalnih sukoba na vrelom novobeogradskom asfaltu. Ali, dok bi se sve gore navedeno nekako i moglo podneti, da stvar do kraja pokvari Arsenijević se pobrinuo zaista katastrofalnim dijalozima, neveštim pokušajima da se bude duhovit, samosvrhovitim iskazima, predvidivim replikama, suvišnim informacijama, tautološkim mudrovanjima potpuno neprilagođenim filmskom jeziku. Ni to nije sve, dinamika filma je nedopustivo spora, što kod gledaoca stvara lažnu nadu da će naposletku ipak doći do nekakvog finalnog preokreta, koji, naravno, izostaje. Najzad, u poređenju sa odličnim skorašnjim filmovima koji problematizuju sličnu temu odlaska/povratka, sa svim reperkusijama koje isti nose, poput Sutra ujutro Olega Novkovića i Hadersfild Ivana Živkovića, Ljubav i drugi zločini deluje utoliko skromnije. Ni jednog trenutka se reditelj nije upustio u objašnjavanje konteksta u kojem nastaju – nama ovde tako dobro poznati i samorazumljivi – izgubljeni likovi, što će neupućenog stranog gledaoca (a film je, ne zaboravimo, u velikoj meri upućen upravo ka njemu) navesti da pomisli kako je jedna radikalna životna odluka nedefinisane ženske osobe srednjih godina rezultat njenog subjektivnog karaktera i kapricioznog hira, a ne u najvećoj meri proizvod vremena u kojem smo svi ovde živeli, i koje je bar za umetničku adaptaciju izuzetno zahvalno. A posle Sutra ujutro i Hadersfilda, pa čak i veoma solidnog Miloša Brankovića to ne možemo ispustiti iz vida. Istini za volju, u pojedinim momentima iskrsavaju proplamsaji talenta, veoma je uspela minijatura sa odličnim Zoranom Cvijanovićem, vidljiva je želja i težnja za uobličenjem određenog umetničkog iskaza, što bi bilo za svaku pohvalu da brojne suštinske slabosti ovog filma ubedljivo ne pretežu tas na drugu stranu.

 

  • Facebook
  • Google+
  • LinkedIn
  • MySpace
  • Orkut
  • Twitter
  • Digg
  • YouTube
  • Delicious