Novi Filmograf

PORTAL ZA BOLJU KINEMATOGRAFIJU

Novi oblici filmske produkcije u Srbiji

Kinematografija u Srbiji, posle raspada bivše SFRJ (1991), ne samo da je ušla u proces tranzicije, kao i druge kinematografije srednje i istočne Evrope, već je morala da se suoči i sa periodom ekonomskih, kulturnih i drugih sankcija, hiperinflacijom, bombardovanjem, što je samo učinilo da se ionako teško  stanje još više pogorša.

Prošle godine (2005.), na jubilarnom 40. Festivalu glumačkih ostvarenja domaćg filma u Nišu, na okruglom stolu posvećenom budućem položaju filmskih festivala, polazna teza je bila da su festivali domaćeg filma u Srbiji izgubili od nekadašnje ekskluzivnosti. Na domaćim filmskim festivalima usled malog broja filmova, selekcija je praktično nestala i na njima se veoma retko pojavljuju premijerni filmovi. Svi učesnici su konstatovali sledeće činjenice:

•    da je produkcija dugometražnih igranih filmova u Srbiji smanjena;
•    da Srbija u okviru svojih mogućnosti pomaže kinematografiju, ali da to nije dovoljno;
•    da ne postoji dobra i moderna filmsko tehnička baza i filmska laboratorija;
•    da su domaći producenti i distrubteri izloženi oštroj konkurenciji stranog filma;
•    da je period distribucije filmova u bioskopima drastično smanjen i da se tokom tri meseca obavi potpuna bioskopska distribucija, što znači da nema mesta čekanju da krene sezona filmskih festivala u Srbiji;
•    da je bioskopska mreža u Srbiji desetkovana i zastarela;

Kako popraviti ovu situaciju i da se na filmskim festivalima u Srbiji ponovo pojavi selekcija i premijerni filmovi?

Izneo sam tada jednu tezu, koja je zazvučala optimistički, da će se ipak situacija popraviti, jer u narednom periodu možemo očekivati mnogo veći broj dugometražnih igranih filmova, nastalih kako sam ja to nazvao u hand made produkciji, ili nekoj vrsti „kućne radionosti” za proizvodnju igranih filmova u Srbiji!

Na čemu se temelji ova moja teza? Da bih je što bolje objasnio, potrebno je vratiti se u blisku istoriju srpske kinematografije, iz koje će se izvući osnovne niti koje usmeravaju ka ovom novom obliku hand made filmske produkcije u Srbiji.

Podsećanja radi, tokom nešto više od 110 godina kinematografije u svetu, zemlje koje su ostvarile kontinuitet, pa tako i Srbija, izgradile su svoje specifične modele filmske produkcije na koje utiču:

•    veličina i broj stanovnika;
•    stepen razvijenosti filmskog tržišta (broj bioskopa, cena bioskopske ulaznice, navike i ponašanja filmskih gledalaca, itd.);
•    sistemi finansiranja filmske produkcije (državna, privatna, tržišna);
•    stepen razvijenosti ostalih pratećih kinematogrfaskih delatnosti (školovanje filmskih kadrova, unapređenje filmske kulture, filmski festivali, filmski arhivi, izdavačka delatnost o filmu, itd.)

U analizi ove teme nezaobilazna je jedna od najrazvijenijih kinematografija u svetu, američka, koja je na neki način bila uzor svim ostalim kinematografijama, razvijajući u Holivudu dva osnovna modela, poznata kao:

•    studijski sistem filmske produkcije koji je vezan za majors filmske kompanije;
•    i nezavisna filmska produkcija.

Kao kombinacija ova dva modela razvio se i treći, koji su u Holivudu opisno nazvali „produkcija ispod kišobrana” (under umbrella) u kojem nezavisna filmska produkcija razvija filmski projekat, započinje ili završava snimanje filma, a majors kompanije ih, ako im se uklapa u njihov sistem ili procene da film ima komercijalni potencijal, preuzimaju u dalju produkciju ili distribuciju.

Međutim, sistem holivudske produkcije nije moguće prosto preuzeti i primeniti, i zato su ostale zemlje u svetu bile prinuđene da razvijaju na osnovu ova dva sistema, svoje specifične sisteme koji zavise od:

a) sistema finansiranja filmske produkcije i koje možemo podeliti na: državni, privatni, tržišni, ili kombinaciju jednog od ova tri sistema.
b) prema visini bužeta koji je utrošen za produkciju jednog filma na: visoko budžetnu produkciju, standardnu, niskobudžetnu produkciju
c) odnosu producenta ili autora prema filmu na: komercijalni ili bioskopski film, umetnički ili art film, festivalski film, ili kombinaciju jednog od ova tri.
d) po tehnolgiji koja se koristi za snimanje slike, ali i za obradu ili postprodukciju filma na: filmsku, televizijsku ili video, ili kombinacija ova dva sistema.

Promene u kinematografiji nastale 1951. među kojima je bila i uvođenje kategorije „slobodnih” filmskih umetnika i radnika, dovela je u Srbiji do osnivanja UFUS-a (1953), preduzeća za produkciju filmova, kao neku vrstu srpske nezavisne filmske produkcije.

Ohrabreni snimljenim filmovima na ovaj način, mnogi filmski umetnici i radnici su u Srbiji početkom sedamdesetih godina prošlog veka, iskoristili zakonsku šansu i okupljali se oko privremenih radnih zajednica, osnovanih za produkciju jednog filma. Tako su pojednostavili postupak za brže, lakše i slobodnije pristupanje filmskoj produkciji. Republika Srbija je 1982. na osnovu ovih iskustava nekako u paketu donela Zakon o kinematografiji i Zakon o samostalnom obavljanju umetničke i druge delatnosti u oblasti kulture i umetnosti. Na taj način je omogućeno da se osnuju TRZ (trajne radne zajednice) filmskih umetnika i radnika Srbije. Među prvim TRZ bile su „Film 80” i „Art film”, koji se istakao sa filmovima snimljenim sa manjim budžetom, koji su na tržištu ostvarivali komercijalni uspeh, a na festivalima dobijali najznačajnije nagade. Rezultat je iz današnjeg ugla veoma impozantan, jer u periodu 1982-1992. od 182 dugometražna igrana filma snimljena samostalno ili u koprodukciji sa drugim republikama bivše SFRJ ili inostranstvom, 63 filma su proizvele TRZ iz Srbije. U periodu od 1993-2000. od 59 filmova, gotovo sve filmove su proizvele TRZ ili privatna filmska preduzeća.

Iskustva koja smo u Srbiji imali sa ovakvim oblikom filmske produkcije preko TRZ-a, najviše su doprinela da se i posle 1991. održi kontinuitet.

Još jedna velika promena u srpskoj knematografiji koja je dovela do pojave „hand made” produkcije, nastala je 1985. sa filmom Indijsko ogledalo u produkciji TRZ Gama, kao prvi dugometražni igrani film u Srbiji, snimljen i montiran na elektronski način, na tada profesionalnom standardu U-matic XB, a zatim prebačen na fimsku traku za bioskopsku distribuciju. Naravno bilo je potrebno vreme da se nova tehnologija uprosti i pojeftini, pa da i kinematografije poput srpske, mogu da krenu brže i više sa ovim novim putem u produkciji filmova.

U međuvremenu su se pojavili novi profesionalni standardi u video produkciji, koji danas pripadaju novoj digitalnoj tehnologiji, koja je doprinela poboljšanju kvaliteta snimljne slike i zvuka, potpunim eliminisanjem gubitka u kvalitetu pri pravljenju novih generacija presnimka, uvođenju nelinearnih kompjuterskih sistema za montažu slike i zvuka i padu cena na tržištu tehnike za snimanje i montažu filmova.

Bilo je potrebno samo deset godina da filmovi u Srbiji snimljeni na ovaj način postanu ozbiljan deo godišnje produkcije. Od filma Dečak iz Junkovca (1996), produkcija ovih fimova se povećava iz godine u godinu, a između ostalih u tu grupu fimova spadaju: Buđenje proleća (1997), Raskršće (1998), Kud plovi ovaj brod (1998), Tajna porodičnog blaga (2000), Dorćol-Menhetn (2000), omnibusi Proputovanje (2000) i Oni koji dolaze (2002), Munje (2001), TT sindrom (2002), Ringe Raja (2002), Jedan na jedan (2003), Kordon (2003), Kad porastem biću Kengur (2004), Kenedi se vraća kući (2004), Zbog jedne crne žene (2004), Memo (2005), Magma ćilibara (2005), Poljupci (2005), San zimske noći (2005), Buđenje iz mrtvih (2006), Imam nešto važno da vam kažem (2006).

Jedna DV kamera, jedan kućni kompjuter sa odgovarajućom grafičkom katricom i kompjuterskim programom za montažu, sasvim su dovoljni da se danas svako može upustiti u produkciju dugometražnog dokumentarnog, ali i igranog filma!

Koje su osnovne karakteristika nove hand made filmske produkcije u Srbiji?

Filmska produkcija u Srbiji je vezana isključivo za postojanje i delovanje privatnih filmskih producentskih kuća, koje imaju sva obeležija nezavisne filmske produkcije u Evropi i svetu. „Hand made” filmska produkcija nastaje kao odgovor na situaciju u kojoj se nalazi srpska kinematografija, a ona se najkraće može opisati na sledeći način:

– Producentske kuće uglavnom ne poseduju sopstvenu tehniku.
– Takođe ne poseduju studijske kapacitete.
– Nisu opterećene velikim administartivnim apartom, već se služe uslugama agencija za pravnu pomoć i finansijsko poslovanje.
– Za produkciju, nekad standardna filmska ekipa, uglavnom je redukovana.
– Budžeti za snimanje filmova su višestruko smanjeni. Ako bi hteli da napravimo neku klasifikaciju srpske filmske produkcije prema visini budžeta, mogli bi da podelimo na: niskobužetnu produkciju – do 300.000€, standardnu srpsku produkciju – do oko 800.000€ i visokobudžetnu produkciju preko 1.000.000€. Prema ovoj podeli „hand made” produkcija pripada niskobudžetnoj produkciji!
– Snimanje i postprodukcija filma je isključivo na nekom od novih DV ili DVD formata.
– Najam tehnike za snimanje je zbog sve nižih nabavnih cena, na tržištu Srbije u budžetu skoro svedena na minimum.
– Tehničke karakteristike nove tehnike su bolje.
– Tokom snimanja na raspolaganju je veća količina snimljenog materijala, što znači da se stari standardi snimljenog filma u odnosu na njegovu izmontiranu dužinu, u odnosu 1:10 za igrani film, povećavaju, ali na drugoj strani to ne pravi zagušenje u montaži sa tako velikom količinom snimljenog materijala.
– Montaža je brža i pruža mogućnost pravljenja više verzija od snimljenog materijala, a takođe tokom montaže slike i dijaloga već je moguće postaviti i šumove , pa čak i muziku, što takođe stvara utšedu u postprodukciji filma!
– Ovakav pristup producentima i autorima daje mogućnost eksperimenta, inovacija i novih estetskih pristupa u produkciji dugometražnih igranih filmova.
– Produkcija je veoma je prilagodljiva mladima, koji izlaze sa filmskih fakulteta i akademija u Srbiji, kao mogućnost za brže dolaženje do debitantskog filma, ali i svim ostalim koji žele da se oprobaju u ovom mediju.

I 2006. produkciono-festivalska godina u Srbiji takođe će imati zastupljenu produkciju ovih filmova, kao što su već prikazani: Krojačeva tajna (2005), Uslovna sloboda (2006) i film Šejtanov ratnik (2006), možda najbolji primer hand made produkcije, nastao kao ideja jedne generacije studenta Katedre za filmsku i televizijsku montažu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, uz pomoć i saradnju studenata ostalih katedara (produkcije, kamere, snimanja i dizajna zvuka, glume).

Rubrika: Vesti
Tag:
  • Facebook
  • Google+
  • LinkedIn
  • MySpace
  • Orkut
  • Twitter
  • Digg
  • YouTube
  • Delicious