Glavni korpus ove izuzetno dragocene i zanimljive knjige čine filmski leci iz perioda 1976-1979 sa komentarima, koje je u formi fanzina autor pisao i umnožavao u malim tiražima u Studentskom kulturnom centru, dok je honorarno radio kao urednik Filmforuma. U drugom delu knjiga sadrži Šijanovu detaljnu filmografiju, bibliografiju i podatke o izložbama na kojima je učestvovao, nekoliko tekstova nastalih u Americi i u Beogradu u protekle skoro dve decenije. Sam je uradio ilustracije koje uz fotografije iz lične dokumentacije izvrsno upotpunjuju tekstualni deo. Tekstovi na najrazličitije filmske teme, od amaterskog / alternativnog filma do produkcijskih problema u nacionalnoj kinematografiji ali i u saradnji sa Amerikancima slikovito i jasno svedoče o tragičnom stanju domaće produkcije. Dirljiva priča o susretu sa Mikelanđelom Antonionijem, poznanstvo sa Roberom Bresonom, osoben omaž Bošku Tokinu, druženje sa Tomom Gotovcem, Ljubomirom Šimunićem i nepoznati detalji iz biografije vezane za boravak u Americi dopunjeni su iscrpnim navođenjem (krajnje zanimljivih) nerealizovanih projekata. Posebno je dragocena priča o sudbini Lazara Stojanovića i Plastičnog Isusa, Žike Pavlovića i Saše Petrovića na FDU, Filipa Davida u TV Beograd…Iznenađujuće liste najboljih filmova prikazanih u Beogradu u godinama od 1976. do 1981. na posredan način svedoče o strip dramaturgiji i rok orijentaciji koje su, uz druge uticaje, imale presudan značaj u formiranju umetnika čiji se filmovi rangiraju među najbolja i najgledanija domaća ostvarenja. „Eseji“ o Džonu Fordu, Ričardu Flajšeru, Hauardu Hoksu, Ričardu Sarafijanu, Džonu Vejnu, Ričardu Hefronu i indirektno Alfredu Hičkoku, uz dokumentovanu činjenicu da je učestvovao kao statista u Dugim brodovima, dopunjeni su „šokantnom“ (samo za neupućene) epizodom sa Milutinom Čolićem, koja na najbolji način govori o dugogodišnjem stanju u našoj kritici. Priča o privremenom oduzimanju kamere na snimanju debitantskog filma neposredno pred objavu Titove smrti i rezenzije na scenarija Šijanovih filmova od antologijskog su značaja za neku buduću istoriju srpskog filma.