Novi Filmograf

PORTAL ZA BOLJU KINEMATOGRAFIJU

Filmska poezija

Kako je zapad osvojen

Glavni lik

Džimi Santjago

 

Otišao sam da vidim

Kako je Zapad osvojen

u Sanšajn pozorištu.

Sa pet godina, duboko

u plišanom sedištu,

sa isključenim svetlima,

i platnom osvetljenim

sa režećim lavom

ispred mene pijana Indijska ruža

proklinje zapadne violine

i baca boce vina u vis

zavijajući ka mesecu.

Njegovo crno ljuto telo

savijeno u opsenim gestovima

na platnu, zatim ga

razvodinik dovodi do izlaza,

i dok tetura pored mene,

slušam jecaj njegove tuge.

crveno vino smeteno

plavo nebo i uzdižući dim,

vrele kaubojske vatre,

padajuće bodiljikave žice,

udarajuci hrabro, smeli izviđači,

koji galopiraju do proplanaka

da pregovaraju sa

Apačima o miru,

i prerije u potocima vina.

A kada se film završio,

čkiljio sam u sunčane ulice

Napolju, u potrazi

za glavnim likom.

 

Džimi Santiago (1953, Santa Fe), američki pisac i pesnik apačkog porekla, dela Imigranti u našoj sopstvenoj zemlji, Lekoviti zemljotresi, Zapali knjigu, Martin i razmišljanja o Južnoj dolini, sa kojom je dobio Američku književnu nagradu i međunarodni pesnički značaj.

 


Plavi anđeo

Alen Gingsberg

 

Marlin Ditrih peva lament

o mehaničkoj ljubavi.

Naslanja se na bok plube,

na obalskom platou.

Ona je igračka čovecije veličine,

lutka večnosti;

Kosa joj je u obliku apstraktnog šešira

Napravljenog od belog čelika.

Njeno lice napuderisano, belo

i nepokretno kao robot.

Isturen iz njenog hrama, kroz oko,

je mali beli ključ.

Ona zuri kroz tupe plave dužice,

postavljene joj u belini očiju.

Ako ih zatvara, ključ se

okreće sam po sebi.

Zatim otvara oči, koje postaju

slepe kao oči muzejske statue.

Njena mašina počinje da se kreće, ključ

se ponovo obrće, oči joj se menjaju, ona peva.

-mislili bi da sam smislila plan

da umirim unutrašnji plamen

ali ne nađoh još takvog čoveka

da zauzme moju pamet.

 

Alen Grinsberg (1926, Njuark – 1997, Nju Jork Siti), američki pesnik, vodeća figura Bit generacije pedesetih, dela Pad Amerike, Planeta novosti, Hidrogen džuboks, Namerna proza.


 

Harpu Marksu

Džek Keruak

 

O Harpo, kada si poslednji put

izgledao kao anđeo?

i svirao sivu zlatnu harfu?

Kada si ukrao srebrno posudje

i poprskao goste?

Kada je tvoj brat pronašao kišu

u tvom sunčanom dvorištu?

Kada si jurio svoju poslednju plavušu

preko milionerskog travljaka,

sa mamcem zakačenom o žicu

što štrči iz tvog bicikla?

Ili kada si poslednji put napuderisao

svoje belo brašnjavo lice

sa tutkalom ribljim šminke?

Harpo, ko je bio Lav

sa kojim sam te video?

Kako si se ophodio sa patuljkom

a Konkom divom?

Harpo, u svom nedavnom nastupu

u Nju Orleansu da li si bio star?

da li si se i dalje igrao sa rogom

zadenutom za tvoj zlatni pojas?

Da li i dalje iz tvojih

džepova izlazi drugi Harpo,

kao šraf u novim venama?

O, da li je zavet tvoga ćutanja bila

Indijska harfa?

 

Džek Keruak (1922, Lovel – 1969, Sent Petersburg, FL), američki pisac i pesnik, literarni ikonoklast, sa V. S. Borovsom i Alenom Grinsbergom, pripadanik tzv. Bit generacije. Najpoznatija dela su Big Sur, Na putu, knjige pesama Meksiko Siti bluz, Knjiga haikua, Razbacane pesme. Snima bluz albume Poezija za Bit generaciju, Haiku bluz, i piše muzičke tekstove.

 

Ljubav i Merlin Monro

[po Spilanu]

Delmor Švarc

 

Budimo svesni pravih tamnih bogova,

Potvrđujući skrivenost prepona,

Primitivna čistoća i moćna ružičasta i siva

Privatna osetljivost,

Trgnuvši se, čudesna u svojoj slasti, odakle

Raste budućnost.

Stoga pohvalimo Mis Merlin Monro

Ona ima plemeniti stav obeležen ponosom i iskrenošću

Ona nosi plemeniti ponos u ženskoj prirodi i torzu

Ona artikuliše ponos sa neposrednošću i izobiljem

Ona iskrena u svom zanosu ženstvenošću i muškošću.

Ona nije velika dama, ona je više nego dama,

Nastavlja tradiciju Doli Medison i Klare Bou,

Kada kaže:”Svaka žena koja tvrdi da ne voli da bude

osvojena je lažov!”

Bez obzira da li je tačno ili ne, kolosalna primedba

Skreće blistavu pažnju…

To može biti rođenje nove Venere među nama

To iskupljuje u najmanjem one kao što su Keri Nejšn

Jer Mis Merlin Monro nikada neće biti plavi nos,

i možda se možemo nadati,

Da će biti manje plavih noseva

Jer je ona procvetala-

Dugo da cveta u samooduševljenju i radosti
žene.

Nacija proganjana puritanizmom joj duguje

Počast i zahvalnost.

Pohvalimo, to da ponovim, njen duhovni ponos

I divimo se onome ko se zanosi onim što poseduje i jeste

(Ko takođe kaže:”Žena je kao automobil:

Potrebno joj je dobro telo.”

I: “Kupam se naga u suncu, jer želim da budem

plava svuda”.)

To je duhovna pobožnost i fizička bujnost

To je živahna slava, duhovna i fizička

Gospođice Merlin Monro.

 

Delmor Švrac (1913, Bruklin – 1966, Nju Jork Siti), pripovedač i pesnik, student Kolumbija Univerziteta i Nju Jork Univerziteta, hvaljen od pesnika poput T. S. Eliota, Vilijema Karlosa, dobitnik Bolingen nagrade za poeziju Jejl Univerziteta. Prijatelj mnogih poznatih ličnosti, Robert Lovel koji posvećuje pesmu Delmoru, Sol Belou roman «Hamboltov poklon».

 

_________________________________________

 

PREVELA I PRIREDILA: Lepota Kuzmanović.
Lepota Kuzmanović (1977), pesnik i prevodilac, domaći časopisi, prevodi i pesme u Književnost, Književne novine, Gradina, Bagdala, strani: Letras de Parnaso, Azahar (Kadiz), Revista Que Nunca Duerme, Gramma, (Buenos Aires), Periódico de Poesía (UNAM Meksiko), Zunai (Brazil).

Rubrika: Vesti
  • Facebook
  • Google+
  • LinkedIn
  • MySpace
  • Orkut
  • Twitter
  • Digg
  • YouTube
  • Delicious