Miša Nedeljković, pisac sveobuhvatne i zanimljive knjige o jednom od najvažnijih stilskih usmerenja u istoriji američkog filma, film noaru, je diplomirani pozorišni reditelj sa beogradskog FDU, koji je nastavio studije u inostranstvu, gde je stekao i doktorat. Sada je redovni profesor na Univerzitetu u Oklahomi. Bavi se još i masovnim komunikacijama, teorijom žurnalizma i telekomunikacijama.
Šta je to zapravo film noar? Noar je američki crni film. Crni, zbog teskobne atmosfere i pesimizma, kao i zbog izvesnih anomalija u odnosu na kulturu svoga doba. Pisac polazi od književnih preteča američkog crnog filma, pisaca kriminalističkih romana kao što su Semjuel Dašijel Hemet, Rejmond Čendler, Džejms M. Kejn, Kornel Vulrič i Miki Spilejn. Nedeljković nabraja bitne osobine ovih stvaralaca, kao što je, recimo, veza između seksa i nasilja kod Spilejna. Zatim rasmatra uticaje nemačkog ekspresionizma, italijanskog neorealizma, francuskog poetskog realizma i žanra gangsterskog filma. Najvažniji reditelji-emigranti (iz Nemačke i bivše Austrougarske) koji su u američki film uneli taj duh i stvaralačku zrelost su, pored ostalih, Fric Lang, Robert Siodmak, Oto Premindžer, Bili Vajlder, Edgar Ulmer, Vilijam Diterle i Rudolf Mate. Od francuskog poetskog realizma, film noar pozajmio je, između ostalog, sklonost prema psihologiziranju. Veliki uticaj izvšili su takođe Žan Vigo, Žak Fejder, Marsel Karne, a najviše Žan Renoar s filmovima Veliika iluzija, Zver-čovek i Pravilo igre.
Važan skup osobina noar filma čini specifična ikonografija. Nedeljković smatra da je narativni tok klasičnog noara najčešće vijugav, nelinearan i konfuzan, pa je ponekad potrebno pogledati film još jednom .Važni su i noar ambijenti, simbolički ili realni, od jeftinih hotela do soba s pohabanim nameštajem.
Naročito uživanje pruža Nedeljkovićeva studija vizuelnog stila noar filma. Karakteristika noara su bizarni rakursi i krupni planovi, koji sugerišu klaustrofobiju. Rakursi, naročito gornji, deformišu protagoniste i naglašavaju bezizlaznost njihovog položaja. Postavka svetla preuzeta je od nemačkih ekspresionista. Naglašeni su svetlo-tamni kontrasti.. Senke stvaraju sablasne odraze glumaca, rekvizite i ambijenta. Reditelji mogu da zahvale odličnim snimateljima na produbljivanju ovakvih ideja. Može se ovde pročitati i o rekviziti u noaru, ulozi zavese, a naročito opširno o dimu cigarete, specijalno kod Rite Hejvort kao fatalne Gilde, obavezne fatalne dame naoara, među kojima se posebno isticala Barbara Stenvik. (Uzgred, Nedeljkovićeva knjiga sadrži mnoštvo fotografija iz filmova, odlično odabranih i štampanih).
Nedeljković, osim Hemfriju Bogartu, dosta pažnje posvećuje glumicama i glumcima, među kojima su mnogi pomalo zaboravljeni.
Od reditelja pojavljuju se ovde Hauard Hoks, Raul Volš, Maks Ofils, Entoni Men, Andre de Tot, Vilijam Diterle, Edvard Dmitrik, Fric Lang, Robert Siodmak, Bili Vajlder, Rudolf Mate, Edgar Ulmer, Oto Premindžer, Orson Vels, Nikolas Rej, Žil Dasen, Džozef Louzi, Elija Kazan, Abraham Polonski, Samjuel Fuler, Džozef H.Luis, Fil Karlson, Don Sigel, Stenli Kjubrik i Alfred Hičkok. Ovaj poslednji se retko pominje kao noar reditelj, iako, prema Nedeljkovićevom mišljenju, autentički noar predstavljaju njegovi filmovi Rabeka, Sumnja, Senka sumnje, Začaran, Ozloglašena, Slučaj Paradin, Konopac, Nepoznati iz Nord Ekspresa, Ispovedam se, Prozor u dvorištu, Krivo optužen, Vrtoglavica i Psiho.
Nedeljković smatra da vrhunac noara traje kratko, od Vajlderove Dvostruke obmane (1944) do Velsovog Zrna zla (1958). Međutim, može se govoriti o nasleđu noara i kolor-noaru. Za Nedeljkovića je noar i film Žan-Lik Godara Do posoednjeg daha, zatim i Proces Orsona Velsa, Lolita Stenlija Kjubrika, filmovi hičkokovske žestine Roberta Oldriča (Šta se dogodilo sa Bejbi Džejn, Tiho tiho Šarlota), futuristička Kubrikova Paklena pomorandža, Hičkokova Mahnitost, Kineska četvrt Romana Polanskog, Blejd Raner Ridlija Skota , Boja noći Ričarda Raša, Barton Fink braće Koen, Petparačke priče Kventina Tarantina i mnogi drugi filmovi.
Američki noar film je događaj za srpsku kulturu, knjiga koja, vraćajući se u prošlost, širi vidike savremenom poznavaocu filma.