Novi Filmograf

PORTAL ZA BOLJU KINEMATOGRAFIJU

Banja Luka, nova šansa!

Krajem 2006.godine u Banja Luci, glavnom gradu Republike Srpske, održana je vrlo uspešna REVIJA ANIMIRANIH FILMOVA, sa ambicijama da se pretvori u međunarodni filmski festival.

Banjalučka revija nije ni malo slučajna i bez povoda. Treba reći da je to manifestacija sa “pedigreom”, čiji se  koreni mogu pronaći u godini 1971, kada je grupa entuzijasta, ljubitelja Osme umetnosti, organizovala je Majski festival animiranog filma  “BANJALUKA 71” (mada su i ranije na ovim prostorima bile organizovane slične priredbe i retrospektive i to prevashodno posvećene animaciji; od 1968. predstavljene su čehoslovačka kinematografija, portreti oskarovca Dušana Vukotića, reditelja Nedeljka Dragića i drugih autora, zatim retrospektiva “Zagreb-filma” itd). Jednom prilikom Dušan Vukotić je u gradu na Vrbasu, tokom gostovanja, rekao i ovo: ”Banjalučki festival animiranog filma svakako ima budućnost, jer bi to bio prvi grad u našoj zemlji (podvukao N.M) u kojem bi se svake godine organizovale isključivo smotre jugoslavenskog crtanog filma, u sklopu kojih bi se prikazivali i filmovi svjetske produkcije”. Bilo je to više godina pre pojave zagrebačkog Svetskog festivala animiranog filma. Majski festival animiranog filma u Banjaluci prerastao je tada u novu manifestaciju pod nazivom FESTIVAL FILMSKOG STVARALAŠTVA (FFS), ali sa nejasnom koncepcijom i organizacijskim problemima. Prvobitna koncepcija festivala bila je potpuno razdvodnjena i nekoliko godina kasnije on se ugasio.

Feniks art se budi iz pepela

Tamo gde postoji “žal za mladost”, mora da postoji i nada. Posle više od tri decenije od Majskog festivala 71.na banjalučku scenu  stupila je Asocijacija za vizuelne umetnosti Feniks art, koja je osnovana početkom 2005.godine sa ciljem da podiže filmsku kulturu u oblasti animiranog, dokumentarnog, eksperimentalnog, arhivskog i video filma, te da populariše strip i fotografiju. Udruženje, na čijem se  čelu nalaze nepopravljivi entuzijasti Goran Dujković i Siniša Čejić, želi da okupi što više mladih istomišljenika i da oživi kulturni prostor Republike Srpske. U tom poduhvatu će sigurno učestvovati i Akademija umetnosti  iz Banja Luke, koja intenzivno priprema nove kadrove. U  lepezi programa, koje je Feniks Art pripremio i realizovao tokom prvih osamnaest meseci svoje aktivnosti na banjalučkoj kulturnoj sceni, treba navesti  Reviju ranog srpskog filma (1911-1943), ”Braća Limijer prikazuju”, program povodom 110 godina prve kinematografske projekcije na svetu, Dane Zagrebačke škole crtanog filma, dokumentarce ateljea VARAN, Reviju dokumentarnih filmova Republike srpske, TELEKINO – istoriju francuske televizije….Novembra 2006.godine na ekranima multipleks bioskopa “Kozara” u centru Banjaluke, četiri večeri  publika je bila čašćena bogatim programom animiranih filmova, koji trenutno obeležavaju evropsku scenu.

Sam naslov REVIJA ANIMIRANOG FILMA označio je uspešan početak aktivnosti koja ima i međunarodne ambicije. Pitanje je sa čime se banjalučka publika mogla upoznati tokom ove prve obećavajuće revije i kakvi se zaključci iz toga mogu izvući? Uporedno prikazivanje najboljih ostvarenja sa čuvenog festivala animacije iz francuskog grada Anesija i onog koji tek tri godine učvršćuje svoju evropsku poziciju – sa beogradske BALKANIME – bio je dobar potez organizatora, na  zadovoljstvo banjalučke publike. Poznavaocima svestkih trendova u animaciji nije moglo da promakne da su programi i jednih i drugih imali slične kriterijume po izboru i nagrađivanju filmova, forsiranju mladih snaga, podržavanju eksperimenata i istraživanja novih tehnologija. Kako bilo – publika u Banjaluci bila je povlašćena da vidi nekoliko filmova izuzetnih autora, koji su gospodarili evropskim ekranima u 2006 godini.

Tu je na prvom mestu Džoana Kvin sa svojom maštovitom i furioznom kritikom malograđanskog društva Snovi i želje – porodične spone (Velika Britanija), zatim Marek Skrobecki sa filmom Ichthys (Poljska), koji na nadrealističan nacin pripoveda o upornosti čekanja, nadi i ispunjenju, tu je i kontrovezni film britanskog reditelja Ran Vrejka Zec, u kome se kroz rekonstrukciju neke nazovi bajke vrlo oporo govori o neutoljivoj ljudskoj gramzivosti, dok je bugarski autor i stari znanac beogradske publike Andrej Cvetkov bio zastupljen filmom Crno na belom, u kome se protestvuje protiv društva, koje ne prihvata razlike. Da ne ponavljamo priču o filmovima, koje već nosimo u lepom sećanju, poput Karakaša Poljkinje Ane Blaščik, ekranizacije Puškinove poeme Kapetanova kći  Jekaterine Mihajlove ili filmova Til Noveka, Marije Milanović-Lazarevski, Ive Ćirić, Razine Peso, Aleksandra Iserta i drugih, što je sve bilo sjajan uvod za planove Feniks arta. Prve dve večeri nagrađenih filmova sa festivala u Anesiju i Beogradu nagovestile su da je put ka internacionalizaciji banjalučke REVIJE ANIMIRANIH FILMOVA već skoro gotova stvar.

Omaž srpskoj animaciji

Publika je sa uzbuđenjem pratila predstave u prepunoj dvorani banjalučkog multipleksa “Kozara”. Trećeg dana, u dva odvojena programa, predstavljena je retrospektiva srpske animacije od nastanka prvih profesionalnih crtanih filmova u Beogradu, daleke 1963.godine, sve do današnjih dana. Retrospektiva, nažalost, nije bila kompletna, jer su mnogi značajni filmovi ključnih autora “beogradskog kruga animacije” tokom poslednjih četrdesetak godina nestali, kopije zagubljene, originali uništeni ili oštećeni. Selektor programa, autor ovih redova, imao je velike probleme i uzbuđenja tragajući za nekim filmovima Borislava Šajtinca, Veljka Bikića, Zorana Jovanovića, Milića, Rudića, Ivanovića, Živkova….Bombardovane zgrade televizije u Beogradu i Novom Sadu, baš u onim srušenim delovima, bile su grobnice mnogim filmovima koji su se tu zatekli. Pojedine firme u Novom Sadu, Pančevu, Beogradu su svojim gašenjem i prestankom proizvodnje ponele u zaborav neke od kapitalnih dela srpske animirane produkcije, koja su bila upisana u svetske enciklopedije i istorijske preglede.

Prvi deo ove retrospektive posvećen je utemeljivačima našeg crtanog filma, autorima koji već pripadaju starijoj ili srednjoj generaciji animatora. Između ostalih,  prikazani su filmovi Čovek od krede Nikole Majdaka, Izvor života Majdaka i Šajtinca, Nevesta Borislava Šajtinca, Plavi zec Duška Petričića, Hiromantija Vere Vlajić, Njegovo veličanstvo Veljka Bikića, Sic transit Miroslava Jelića , Ale i bauci i Metamorf  Rastka Ćirića. U večernjem programu, trećeg dana Revije, na ekranu su se pojavila ostvarenja mladih autora, studenata umetničkih akademija ili polaznika novih škola animacije. Većina filmova autora nove generacije već je krenula u svet, pokupila lepe nagrade i priznanja od Montraela, preko Minhena, Krakova, Beograda i Čačka, do Moskve, Irkutska, Ljubljane……

Umesto epiloga

Okrugli sto ili slobodan razgovor publike, organizatora, novinara i gostujućih autora nije, nažalost, održan, ali u kuloarima bioskopa “Kozara” i u njegovom udobnom kafeu nije prestajala diskusija o prikazanim filmovima. Jednodušna ocena posetilaca revije je da je program bio izvanredan i za mnoge pun iznenađenja. To je većinu navelo na razmišljanje o nastavku ovakvih akcija, što je, uostalom, organizatorima i bio cilj.

Sa dozvolom Feniks arta preuzećemo neke delove iz njihovog programa odštampanog na uvodnom mestu vrlo lepog i praktičnog kataloga Revije:

“Kako motivisati ovdašnje mlade ljude da prave animirane filmove, da probude ili osjete kreativni impuls? Možda i održavanjem pravog Festivala animiranog filma. Jedna takva smotra dala bi mladim autorima mogućnost redovnog uvida u vrhunsku svjetsku animaciju, upoznavanje sa istaknutim animatorima, tehnikama, postupcima ili jednostavno – čistu razmjenu iskustava.

Zato je, između ostalog, Banjaluci potreban festival animacije.

Postoje i drugi razlozi, poput:

  • Tradicije.  U Banjaluci je još 1971. godine održan festival animiranog filma, prvi na prostoru nekadašnje Jugoslavije;
  • Mogućnosti.  Na ovim prostorima ne postoji jak festival animiranog filma;
  • Vremena. Sazrelo je vrijeme da Republika Srpska konačno dobije stalni filmski festival (Federacija BIH ih godišnje ima pet-šest);
  • Budućnosti. Preko jakog festivala Banjaluka i Republika Srpska postale bi značajno filmsko (kulturno) središte.

Krajnje je vrijeme da “neko to konačno shvati”.

 

Rubrika: Vesti
  • Facebook
  • Google+
  • LinkedIn
  • MySpace
  • Orkut
  • Twitter
  • Digg
  • YouTube
  • Delicious