Novi Filmograf

PORTAL ZA BOLJU KINEMATOGRAFIJU

60 godina sa filmom

Nikola Majdak, najstariji aktivni filmski umetnik u Srbiji.

Meseca novembra 1944. godine, neposreno po oslobođenju Beograda, Filmska sekcija Agitpropa Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije organizovala je prvi kurs za filmske snimatelje. Filmska sekcija je radila u Knez Mihailovoj ulici broj 19, u prostorijama u kojima je za vreme okupacije delovao nemački “Jugoistok-film”. Tu se okupila veća grupa mladih ljudi sa izvesnim sklonostima prema fotografiji i filmu, uglavnom povučenih iz raznih vojnih jedinica, a danas više nije poznato ko ih je birao i po kojim merilima (najverovatnije je to bio Radoš Novaković, tadašnji šef Filmske sekcije). Čuvši za ovaj kurs sedamnaestogodišnji beogradski gimnazijalac Nikola Majdak (rođen u Valjevu 30.11.1927. godine) jednostavno se prijavio i – iako je tečaj već počeo – bio je primljen! Na kursu su predavali malobrojni predratni pioniri domaćeg filma, dobri poznavaoci filmskog zanata i ljubitelji sedme umetnosti: snimatelji (i povremeni reditelji) Mihajlo (čika Mika) Al. Popović, Vladeta Lukić, Kosta Novaković, Stevan Mišković, Mihalilo Ivanjikov (Đeduška), Anton-Hari Smeh, Dimitrije Macarol, zatim izvrsni poznavalac istorije i teorije filma Radoš Novaković, glumac i reditelj Nikola Popović i mnogi drugi. Pored ostalih povremeno su govorili o radu na filmu i iskusni sovjetski ratni snimatelji koji su boravili u našoj zemlji Vladimir Semjonovič Ješurin i Leonid Vasiljevič Varlamov.

Milton Nanaki i Nikola Majdak, 1959.

Nikola Majdak, 1965.

I od tih zimskih dana 1944. godine pa do danas, znači punih 61 godinu, Nikola Majdak neprekidno radi na filmu i svakako je, po stažu, najstariji aktivni filmski radnik ne samo u Srbiji, već i na tlu jugoslovenskih zemalja.

Po završenom kursu i rasformiranju Filmske sekcije, od leta 1945. godine, Majdak radi u Državnom filmskom preduzeću DFJ/FNRJ i prolazi kroz celu skalu poslova, od rada u laboratoriji, magacinima, projekcionoj kabini, ekspediciji filmova i montaži, da bi najzad – u “Avala filmu” dobio zvanje filmskog snimatelja. Ovo temeljito upoznavanje sa svim fazama rada u proizvodnoj i reproduktivnoj kinematografiji svakako je doprinelo da Nikola Majdak postane savršen poznavalac celokupnog filmskog procesa. Uporedo sa sticanjem radnih iskustava u praksi Majdak je završio i Srednju filmsku školu (Kinotehnikum), da bi se zatim upisao i diplomirao na grupi za Istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Vreme vampira, 1971.

Izvor života, 1969.

Posle kratkog igranog filma Muva (1950) koji je snimio sa kolegom Vukom Karanovićem i dokumentarnog filma Iz tehnike filma (1951) koji je snimio sa kolegama Strašimirom Dimkićem i Zvonkom Katanićem, Nikola Majdak se prvi put javlja kao snimatelj dokumentarnog filma na špici Miloionara iz Kolubare (1951) reditelja Branka ]elovića. Posle toga je, tokom pet decenija rada, snimio preko 150 dokumentarnih i kratkometražnih filmova, crno/belih i u boji, standardnog i širokih formata, ističući se uvek ne samo odličnim poznavanjem tajni fotografske tehnike, već i istančanim osećajem za likovne vrednosti filmskog kadra, što postepeno prerasta u poseban i prepoznatljiv rukopis Nikole Majdaka – direktora fotografije. Snimio je, takođe, i devet igranih filmova; prvi je bio Nevjera (1953) reditelja Vladimira Pogačića (snimio ga je zajedno sa Jovanom Jovanovićem), zatim slede filmovi Puriše Đorđevića, Jože Babiča, Radenka Ostojića, Žike Mitrovića…

Sa Pogačnikom na snimanju, 1970.

Posebno, kao vrhunski poznavalac tehnike filma, on se tokom svoje dugogodišnje karijere javlja kao snimatelj specijalnih efekata, maketa i trikova u filmovima svojih kolega (potpisan i nepotpisan). I naravno, s obzirom da se radi o srodnom mediju, snimio je i izvestan broj televizijskih dokumentarnih i igranih filmova i serija.

Snimateljski rad na dokumentarnom filmu postepeno ga je doveo i do režije, tako da je realizovao kao reditelj (ili koreditelj) dvadesetak dokumentarnih filmova, od kojih je neke sam i montirao, čime je dokazao svoju svestranost filmskog stvaraoca. Međutim, njegova stvaralačka radoznalost, dar za crtanje koji je poneo još iz rane mladosti, poznavanje likovnih umetnosti i zanimanje za velike mogućnosti filmskog medija doveli su Nikolu Majdaka do crtanog filma. On je jedan od začetnika Beogradske škole crtanog filma koja je nastala u okviru delatnosti Studija animiranog filma (SAF) pri “Avala filmu”. Prvo njegovo ostvarenje te vrste bio je Čovek od krede (1963) za koji je potpisao scenario, režiju i montažu, uz crtež i animaciju Nikole Rudića. Majdak je zatim realizovao, u saradnji sa mnogim drugim stvaraocima u Beogradu, Novom Sadu, Zagrebu i Ljubljani preko 35 crtanih i animiranih filmova, ne računajući mnoga kratka ostvarenja, kao što su festivalske špice ili animirani delovi dokumentarnih filmova. Kao afirmisani stvaralac i poznavalac animiranog filma Nikola Majdak je predstavljao Jugoslaviju i Srbiju u mnogim međunarodnim udruženjima stvarlaca ove filmske vrste, bio je član žirija na mnogim filmskim manifestacijama animiranog filma u svetu i kod nas, osnivač i pokretač domaćih festivala i smotri animiranog filma i – dobitnik nagrada na nekim od tih festivala. U više stranih zemalja, na nekoliko kontinenata, držao je predavanja i vodio škole filmske animacije.

Svoje bogato znanje i veliko profesionalno iskustvo Nikola Majdak je uvek prenosio mlađim kolegama – isprva neposredno svojim saradnicima, zatim kao predavač i autor stručnih tekstova, a od sedamdesetih godina kao nastavnik filmske kamere i filmske animacije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, na kome je i penzionisan u zvanju redovnog profesora. Ali time nije prestao njegov pedagoški rad – on i dalje podiže nove generacije stručnjaka za crtani film i kameru u Filmskoj školi “Dunav filma” u Beogradu. Mnoge afirmisane autore srednje i mlade generacije gurnula je u čarobni svet crtanog filma ruka i primer Nikole Majdaka.

U okviru svog svestranog interesovanja za film, Nikola Majdak je značajno doprineo i proučavanju istorije domaćeg filma, posebno u periodu pre Drugog svetskog rata. Objavio je veliki broj članaka i studija u kojima je izneo rezultate svojih istraživanja, a takođe je realizovao nekoliko dokumentarnih filmova i televizijskih emisija posvećenih pionirima jugoslovenskog filma.

Četiri decenije na krakovskom Vavelu, 1964-2003.

Za mnoga svoja ostvarenja u oblasti dokumentarnog, kratkometražnog i crtanog filma Nikola Majdak je dobio na domaćim i međunarodnim filmskim festivalima veliki broj najznačajnijih priznanja, festivalskih nagrada, diploma, povelja i medalja. Za svoj pedagoški rad mnoga priznanja i nagrada za životno delo – a svakako mu je uvek najveća nagrada kada vidi kako niče u ostvarenjima njegovih studenata filmsko znanje i lepota koju je on posejao. Navesti tačne filmografske i druge podatke o radu Nikole Majdaka zaista je teško. Ne samo zato što ni on sam nema tačan pregled svega što predstavlja njegov svestrani opus, već i zato što on, dok ovo pišem ili dok se štampaju ovi redovi, sigurno dodaje još nešto svome plodnom, lepom i bogatom životu…

 

Rubrika: Jubileji
Tag:
  • Facebook
  • Google+
  • LinkedIn
  • MySpace
  • Orkut
  • Twitter
  • Digg
  • YouTube
  • Delicious